Dok im se ne potvrdi status, parking plaća 11.500 osoba s invaliditetom
Mjesec dana traje čitav postupak, odnosno čekanje znaka pristupačnosti
Takva je procedura, kažu nadležne službe, jer su mnogi koristili potvrde preminulih da se mogu parkirati na povlaštenim mjestima
Ne mogu prehodati ni pedeset metara, a na mjesec dana moram ostati bez prijevoznoga sredstva – dio je samo ovo dopisa koji je Emin Teskeredžić, 80-postotni invalid, uputio Gradu Zagrebu.
Treba ponovni liječnički
Naime, sedam dana prije nego što će Teskeredžiću isteći znak pristupačnosti za parking, uputio se na adresu Gradskoga ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet kako bi mu se znak za invalidnost, koji je dobio 2013. godine, produljio. – Uputili su me na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom jer za produljenje potvrde, bez koje mi je život nezamisliv, nužna je bila nova originalna potvrda invalidnosti. Pa s godinama se invalidnost sigurno nije smanjila. Mogla se samo po- većati – ogorčen je Teskeredžić. Iako je učinio sve rečeno, na novi znak pristupačnosti čekao je točno mjesec dana. A i više bi, da nije, kako kaže, non-stop zivkao i slao dopise, kako Gradu, tako i Zavodu. – Da sam znao da za produljenje staroga znaka pristupačnosti treba minimalno mjesec dana, naravno da bih cijeli postupak pokrenuo ranije – govori Teskeredžić koji je, između ostaloga, u dopisu Gradu iznio prijedlog da se cijeli proces automatizira. Za vrijeme čekanja novoga znaka pristupačnosti imao je pak dvije opcije. Ili parkirati na neinvalidska parkirališna mjesta ili parkirati na invalidska pa dočekati “poruku” od pauk-službe koja znači samo jedno – kaznu. Naime, člankom 4. stavkom 2. Pravilnika o znaku pristupačnosti propisano je da se uz zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti prilaže nalaz i mišljenje ovlaštenoga vještaka Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno nalaz i mišljenje drugostupanjskoga liječničkoga povjerenstva nadležnoga za davanje nalaza i mišljenja prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji ili prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Pravila su to koja su na snazi od 2014. godine.
Vrijedi kao i osobna iskaznica
– Kada sam došao na portu, naravno da sam imao mnogo pitanja jer takvo pravilo i zakon potpuno su nelogični. Odmah sam dobio odgovor da posljednje četiri godine vrijedi to pravilo zato što je zabilježen velik broj slučajeva u kojima su prijatelji ili članovi obitelji osobe s invaliditetom koristili njihove potvrde o invalidnosti i nakon njihove smrti – govori Teskeredžić te dodaje kako zbog neprihvatljivoga ponašanja pojedinaca te spore i apsurdne administracije ne bi trebale ispaštati sve druge osobe s invaliditetom. A njih je u gradu registrirano jedanaest i pol tisuća. Naime, svi oni prolaze jednaku proceduru kao i Teskeredžić, a dok ne dobiju novi znak pristupačnosti, službe se prema njima ponašaju kao da nisu osobe s invaliditetom. – Znak pristupačnosti je isprava baš kao i osobna iskaznica. Ako vas policija zaustavi na ulici i nemate važeću osobnu iskaznicu, pa makar i jedan dan bila istekla, platit ćete kaznu. Tako je isto i sa znakom pristupačnosti – neslužbeno doznajemo iz gradskih službi.