INTERVJU: DALIJA OREŠKOVIĆ

I VLAST I OPORBA SU RAZOČARANJE I ZATO OSNIVAM NOVU STRANKU

Kao šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković stekla je simpatije javnosti. Iz jednostavnog razloga, nije je bilo briga tko je iz HDZ-a, a tko iz SDP-a, tko je predsjednica, premijer, a tko na čelu Ustavnog suda. Ako je bilo temelja za to, kažnjavala je i jedne i druge. Upravo u toj dosljednosti i leži njezin politički kapital. Jesu li točne špekulacije da imate političkih ambicija? Kontekst u kojem sam se zatekla nakon prestanka obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa obvezivao me na nastavak javnog djelovanja, kao i težina izgovorenih riječi, već su same po sebi bile određeni oblik političkog angažmana. Time su pozivi i poticaji da se uključim u političku arenu postajali iz dana u dan sve brojniji. S obzirom na proces i na način na koji je u meni sazrijevala odluka da se u sve to upustim, ne mislim da je „politička ambicija“pravi odabir riječi. Prije bih rekla da imam određenu političku ideju koju ću pokušati ostvariti. Može li se očekivati i nova stranka? Načelno da, ali negdje na samom kraju procesa koji tek započinju, bude li to neizbježna i nužna forma za političko djelovanje i rad. Gdje ste uopće politički? Zagovornik sam vrijednosti liberalizma, ideja slobode i jednakosti, gradnje i jačanja demokratskih standarda i ostvarenja vladavine prava. Inzistiram na tome da javne dužnosti mogu obnašati samo oni koji imaju osobni integritet. Uvjerena sam da se uspješno provođenje politika u javnom interesu temelji na dobrim strategijama te da način na koji se u modernim, demokratskim državama obnaša vlast, mora biti transparentan. Sve između ta četiri osnovna nosiva stupa stvar je nijansi o kojima se u javnom prostoru i dijalogu moraju tražiti najbolja rješenja, ovisno o konkretnim izazovima s kojima se određeno društvo suočava. Sve se češće u razgovorima čuje nemam za koga glasovati. Vidite li upravo tu šansu? Dugo sam i sama bila jedna od onih koji izgovaraju tu istu rečenicu, a na izborima sam glasovala „protiv nekog“, a ne „za“ili sam birala „manje zlo“. Realnost je takva da će se neovisno o onima koji nisu izašli na izbore, izbor ipak provesti, i to između onog što je ponuđeno. Stoga pasivno negodovanje ne rješava problem. Jedini način pokretanja promjena u politici, a time i u društvu, stvaranje je novih, drukčijih protagonista na političkoj sceni. To znači da nije dovoljno da građani samo s vremena na vrijeme izađu na izbore, već se moraju aktivno uključiti, okupiti i angažirati oko pitanja koja ih muče i boriti se za ideje u koje vjeruju. Demokracija ne podrazumijeva samo određena prava, sa sobom nosi i obveze. Jedna od njih je i stvaranje političkih struktura i vodstva, a ne samo njihov puki odabir. Ako se na postojećoj političkoj sceni nema za koga glasovati, onda, kao društvo, moramo stvoriti novu opciju. Kad uopće promatrate političku scenu Hrvatske? Čak je i politička scena postala talac disfunkcionalnih institucija, baš kao što su to i hrvatski građani. Politički procesi ne odvijaju se i ne žive onako kako je to u Ustavu zamišljeno. Sabor je samo nominalno nositelj zakonodavne vlasti u RH ili bilo kakve vlasti, kad smo već kod toga. U praksi je sva politička moć koncentrirana u predsjedniku najjače stranke koji kontrolira parlamentarnu većinu. Parlamentarna većina je očekivano poslušna jer u budućim političkim procesima očuvanje postignutih pozicija ili napredovanje na nove ovisi o volji predsjednika stranke i eventualno neposrednog vrha koji ga okružuje. Ustavni odnos između Vlade i predsjednika države, u dijelu u kojem bi određene politike trebali zajedno kreirati, u praksi često sliči na dvoglavo čudovište koje baulja, nesposobno da se zajednički bilo što konkretno definira. O tome da, primjerice, suprotno intenciji iz Ustava, u pitanjima vanjske politike predsjednik države i Vlada postupaju svatko po svom nahođenju, u pravilu nitko ne progovara. Nadzorna i regulatorna tijela često ne reagiraju onako kako bi trebala jer politika ugrožava njihovu nezavisnost. Ključne figure na državnim i stranačkim pozicijama s teškim korupcijskim optužnicama bolan su podsjetnik na neučinkovito pravosuđe. Nedostaje nam samosvijest da sve to promijenimo. Takav sustav opstaje zato što oni koji u njemu sudjeluju, podanički i servilno šute, dok šampioni u podilaženju i dodvoravanju prolaze najbolje. Negativna selekcija kadrova

Kako komentiram stanje u državi? Pa stanje u kojem svi vitalni sustavi zakazuju stanje je kojem, ne dođe li do korjenitih promjena, prijeti opasan kolaps Ustavni odnos između Vlade i predsjednika države u praksi često sliči na dvoglavo čudovište koje baulja, nesposobno da se zajednički bilo što definira