Nenad Bjelica
Prošao rat, govori pet jezika, Dinamu je ukrao san 2013. godine
Prošao je ratna stradanja u Osijeku koji je i danas njegov grad. Jednom će se možda vratiti, no sad treba Dinamo uvesti u Ligu prvaka Dugo je trajala simpatija između Dinama i Nenada Bjelice, no kad god bi plavi ostali bez trenera i okrenuli Bjeličin broj, on je već imao posao. I onda se pred kraj prošle sezone poklopilo, Dinamo je prilično naprasno otkazao Nikoli Jurčeviću, Bjelica je malo prije toga mogao otići iz poljskog Lecha i s plavima stati pred matičara. I taj brak zasad djeluje idilično, kao što nam djeluje i Bjeličin brak sa suprugom Senkom koja mu je uvijek bila podrška, koja je podnosila i razdvojenost zbog Nenadova posla.
Nogometaš godine VL-a 2000.
Bjelica je, čini se, postao simpatija Dinama onog trenutka kad je kao trener bečke Austrije izbacio Dinamo s puta u Ligu prvaka, zajedno sa sadašnjim igračima plavih Marinom Leovcem i Emirom Dilaverom. No, put do Austrije nije bio ni jednostavan, ni kratak. U nogomet je ušao kao klinac u svom Osijeku. – Uvijek sam želio biti nogometaš, pa i kad sam završio srednju ekonomsku školu. Meni će u srcu uvijek biti samo Osijek. Sjećam se dobro jednog dana, imao sam 14, 15 godina, a vani je bio snijeg do koljena. Osijek je igrao utakmicu protiv Slobode iz Tuzle, a na tribinama je bilo samo nekoliko ljudi. I ja među njima. Tamo sam se smrzavao i zamišljao kako ću jednog dana zaigrati za Osijek. To je moja najveća ljubav, tako će biti zauvijek – rekao je o tim svojim počecima Bjelica. I uspio je, iako mu nije bilo lako. Stiglo je ratno doba, izgubio je i neke prijatelje, ali iz Osijeka nije želio otići dok ga klub nije prodao. – Igrali smo tamo gdje je bilo mirno, ali nije bilo ugodno vratiti se u grad, pitaš se jesu li svi živi, je li tko stradao – sjeća se Bjelica. Iz Osijeka je 1992. otišao u Španjolsku, bio je na probi u Atletico Madridu, a onda potpisao za Albacete pa onda otišao u Betis. – Betis je tada bio četvrti klub u Španjolskoj. Iako nisam tamo puno igrao, puno sam naučio, pa i o trenerskom poslu. Luis Aragones, Španjolac koji je bio europski prvak 2008., bio mi je trener, oduševio me kao čovjek. Od njega sam naučio kako se trener treba ponašati. Naravno, radio sam i s drugim velikanima, ali nekako mi se najviše svidjela filozofija Erica Geretsa u Kaiserslauternu. Njegov stil rada prakticiram na treninzima, dakle rad s loptom. Bjelica se 1999. vratio u Osijek i sjajno igrao, Večernji list s ponosom mu je uručio statuu “Pobjednik” kao najboljem hrvatskom nogometašu za 2000. godinu. Potom je ponovno otišao u inozemstvo, u Njemačku, pa u Austriju gdje je i završio igračku i počeo trenersku karijeru. I ti dani u Osijeku, kao i oni za vrijeme rata, stvorili su mu
posebni status među osječkim navijačima, imao je i svoj veliki mural, koji je, nažalost, prekrižen kada je postao trener Dinama. Kao trener radio je u Austriji, s bečkim je klubom preko Dinama ušao u LP u kojoj je osvojio pet bodova, od toga tri moćnom Zenitu koji je trenirao današnji trener Intera Luciano Spalletti, malo je nedostajalo da talijansku Speziju uvede u Seriju A, da s Lechom bude prvak Poljske. Sve te igračke i trenerske “putešestvije” prošao je, a tek mu je 47 godina, tu zadnju “recku” s brojem 47 upisao je prije nekoliko dana, točnije dva dana prije negoli će odvesti Dinamo na prvu utakmicu play-offa Lige prvaka s Young Boysima. I na svim tim životnim putovanjima naučio je jezike, pravi je poliglot koji uz hrvatski govori njemački, engleski, talijanski, španjolski i poljski, malo će još ponoviti francuski. Za Dinamo je važnije da govori nogometni jezik, a zasad se čini da mu i taj jezik u Maksimiru ide tečno. Kad je došao, nitko pred njega nije stavio cilj – Liga prvaka. – Naš je cilj izboriti europsku skupinu, a san je da to bude Liga prvaka – kazao je Bjelica.
Ne bježi od teških pitanja
I sad je na korak do sna, uz to što su plavi prošli prve dvije prepreke u četiri utakmice, pokazali su i igru koja je natjecateljska, pametna, ali pokazali su i borbenost i karakter. A to je nerijetko nedostajalo Dinamu, to je donio Bjelica. I nadajmo se da će Dinamo takav biti i danas u Švicarskoj protiv Young Boysa. – Znamo puno o njima, znamo da su kvalitetni, no ostajem pri tome da su blagi favoriti, nezgodni na svom stadionu, na umjetnoj travi. I danas za dobar rezultat mi moramo biti doista perfektni jer oni su iskusni, dugo su zajedno, imaju veliku podršku navijača. Ali, mi smo se na umjetnoj travi dobro snašli i u Astani – rekao je Bjelica prije puta dok je primao zakašnjele čestitke za rođendan. Young Boysima se počeo baviti tek nakon što je uzeo tri boda protiv svog Osijeka, takva je njegova filozofija – od utakmice do utakmice bez preskakanja. Dobio je puno informacija o današnjem suparniku, mogli su mu i njegovi Švicarci Mario Gavranović i Izet Hajrović dosta toga reći o švicarskom prvaku. – Ma nisam s njima razgovarao o tome, pričali smo mi unutar stožera, dobili smo informacije od prijatelja iz Švicarske. Jesu Gavranović i Hajrović Švicarci, ali mislim da ipak ne znaju puno o toj momčadi. Možda zna Jan Lecjaks koji je u Dinamo došao iz Young Boysa, kojeg je Bjelica preselio u drugu momčad plavih. – Nismo ga pitali – uz smiješak je odgovorio na ovu malu provokaciju Bjelica. Takav je uvijek, nikad neće pobjeći od pitanja, sve ovo vrijeme otkad je stanovnik Zagreba nismo primijetili da ga je neko pitanje naljutilo. Ako ga je i nešto i naljutilo, to nikad nije pokazao. A mi se možemo nadati da će rezultatom “naljutiti” Young Boyse.
Bjelica nije pitao Lecjaksa o Young Boysima iako je iz tog kluba došao u Dinamo