Napisala je najveću pjesničku zbirku na svijetu
Velika hrvatska autorica i prevoditeljica putovala je posvuda, ali sudbonosni odlazak u Indiju zauvijek je odredio njezin životni i profesionalni put
Diplomirala je psihologiju i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a bengalski jezik usavršila je na sveučilištu u New Delhiju Nagrađivana hrvatska prozna spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica Vesna Krmpotić umrla je jučer u 87. godini. Rođena je 1932. u Dubrovniku kao drugo dijete u obitelji Marija Krmpotića, podrijetlom Senjanina, koji je prije toga živio u Americi, na Filipinima, u Austriji i u Njemačkoj. Bio je liječnik s trostrukom specijalizacijom, a u to vrijeme i direktor dubrovačke bolnice. Majka joj je bila iz obitelji Lopašić-Karlovsky, zagrebačko-vukovarske i starohrvatsko-njemačke. Živjeli su nekoliko godina u Dubrovniku, a potom su se preselili u Split pa u Zagreb.
Jedinice iz književnosti
– Tamo je otac radio u Vinogradskoj bolnici kao načelnik internoga odjela. U Zagrebu smo odživjeli četiri godine rata, što nije bilo nimalo bezazleno jer je otac “radio” za partizane: slao lijekove, udomljavao mnoge zatvorenike u bolnici kao pacijente i poslije im omogućavao bijeg. Nakon toga razdoblja strahovanja nastupilo je takozvano oslobođenje, također nimalo bezazleno. Odjednom sam bila strpana u “buržoaziju”, to jest u ideološke nepodobnike. U školi sam iz jezika i književnosti dobivala jedinice. Teškom sam mukom završila gimnaziju na Katarinskom trgu, uz gorke otpore prema školovanju i, općenito, prema duhu vremena. Želeći saznati što je to u ljudima što je temelj i dobra i zla, upisala sam psihologiju – zapisala je o svojim formativnim godinama velika spisateljica, koja je na koncu uz psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala i engleski jezik, a bengalski jezik na filozofskom fakultetu sveučilišta u New Delhiju. Svoj prvi tekst objavila je još na prvoj godini studija u časopisu Hrvatsko kolo. Početkom 1960-ih radila je kao urednica u Literarnoj redakciji Radio Zagreba, zatim kao urednica u Prosvjeti i Globusu te u kulturnoj redakciji beogradskog radija. Razdoblje od 1962. do 1964. provela je na specijalizaciji bengalskog jezika u Indiji. – Ja sam tada radila u redakciji kulture Radiostanice Zagreb, u Jurišićevoj. Plaća odlična, stan iza ugla u Amruševoj, družina u redakciji obrazovana i nesklona stereotipijama vremena. Ali jednoga jutra, ja sam odlučila sve to napustiti. U redakciju me toga jutra pozvao prof. Ivo Hergešić. Reče da me, eto, reda radi pita jesam li zainteresirana za takvu-i-takvu indijsku stipendiju koju je nudila njihova vlada. Odmah sam rekla da jesam, da hoću. On je ponovio pitanje, a kada je dobio isti odgovor, upozorio me da se ne radi o srpskoj Inđiji, nego o azijskoj Indiji. “Upravo zato i hoću”, rekla sam. Na kraju smo se sastali utroje – prof. Hergešić, Rudi Filipović i ja, da bi mi obojica zgranutih pokušali objasniti što su amebe i kobre i, uopće, što to znači napustiti svoje društvo, i posao, i status književnice, i stan iza ugla, a sve to zaradi neizvjesnosti kojoj je ime Bharat, Indija. Međutim, zov Indije bio mi je u srcu – prisjetila se autorica kasnije tog sudbonosnog putovanja koje će joj uvelike odrediti karijerni i životni put. Kao supruga diplomata dulje vrijeme boravila je i u Egiptu, SAD-u i Gani. Uz učestala putovanja, posebno u Indiju, od 2004. živjela je i radila u Zagrebu i Beogradu kao profesionalna književnica.
Slavno “Brdo iza oblaka”
Otac joj je četrdesetih pomagao partizanima, da bi u Jugoslaviji bili označeni kao nepodobni Hrvatsko društvo književnika nominiralo ju je za Nobelovu nagradu 2008. godine
Objavila je više od stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti “108 x 108”, koja sadrži 11.664 pjesme, a najpoznatije joj je djelo “Brdo iznad oblaka”. Kao ključ za razumijevanje Vesne Krmpotić mnogi će navoditi i “Bhagavatar”, kontemplativno prozno djelo prvi put objavljeno 1990. godine, uvelike nadahnuto Sai Babom i autoričinim duhovnim traženjima. Bila je članica Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika, koje ju je 2008. godine nominiralo za Nobelovu nagradu za književnost. Dobitnica je i nagrade Tin Ujević za doprinos hrvatskom pjesništvu 2013. godine te niza drugih najvećih hrvatskih nagrada. Informacija o mjestu posljednjeg ispraćaja Vesne Krmpotić, nakon kremacije u Beogradu, bit će objavljena naknadno.