Svaka afera znači gubitak povjerenja u državu. Brine li to politiku?

Kada je eskalirala kriza u Agrokoru, strahovalo se zbog posljedica za cijelo hrvatsko gospodarstvo i tisuće radnih mjesta. Ubrzo se pokazalo kako kriza ne dolazi sama pa smo dobili i aferu Hotmail zbog koje je odstupila ministrica toga istog gospodarstva Martina Dalić. Bila je to samo jedna afera u nizu u kojima su “glavni glumci” predstavnici izvršne vlasti. Svaka afera znači gubitak povjerenja hrvatskih građana u institucije države. Pri tome je manji problem što će neka od stranaka dobiti par postotaka manji broj glasova na izborima ili stolicu ili dvije manje u Hrvatskom saboru. Ovog su tjedna opet procurili transkripti razgovora o krizi u Agrokoru (čitaj afera Hotmail) iz kojih se dobiva sasvim nova slika zbivanja koji su prethodili lex Agrokoru. Sada odjednom sve ono što su u javnosti govorili premijer Andrej Plenković, ministar financija Zdravko Marić, prvi Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak i drugi akteri krize pada u vodu jer je mnogo nelogičnosti i rupa u njihovim izjavama. Ispada da su svi sve znali, ali da to nisu prenosili javnosti iako su i trebali i morali. Koliko god to bilo neugodno i nespretno, očekuje se da će saborska većina bez većih problema amortizirati sve te prozivke. Međutim, ostaje nejasno kako će građanima vratiti povjerenje u institucije koje je dobrim dijelom izgubljeno. Sada više nikome nije jasno kako je u pola sata napravljena dubinska analiza gubitaka Agrokora. Nejasno je i kako je Povjerenstvo za sukob interesa donijelo svoju odluku u vezi s ministrom Marićem, ali i kako je USKOK s lakoćom odbacio sve podnesene kaznene prijave. Doznali smo i da je bila angažirana i SOA što također otvara pitanja poput onoga tko, kada, kako i zašto može koristiti njene resurse i saznanja. Znači li to da vladajući, tko god imao većinu u Saboru, mogu samo tako zatražiti i dobiti sve informacije od te službe? Ako je to tako, gdje su u svemu tome prava građana, koliko su ona zaštićena i koliko se krše? Svemu ovome treba dodati i propuste poput smrti mladića jer u vozilu hitne pomoći nije bilo liječnika, propuste sudova, policije i drugih institucija. Kako netko može imati povjerenja u institucije koje ne reagiraju kada se novinarima prijeti smrću? Imamo i slučaj novinarke Ive Anzulović koja je na ulaz u Banske dvore bacila kantu izmeta. Ona je odmah osuđena na deset dana zatvora uz kušnju od šest mjeseci. Međutim, zna li netko u Hrvatskoj u kojem su stadiju, zapravo, sudski postupci protiv Ive Sanadera, Nadana Vidoševića... i drugih? Dokle su stigle brojne spektakularno pokrenute istrage? Sve to i još mnogo široj javnosti nepoznatih stvari dovodi do toga da se građani osjećaju nesigurno i nezaštićeno pa ne treba čuditi da se mnogi od njih lako odlučuju za odlazak iz Hrvatske. Predsjednici Vlade i Sabora Andrej Plenković i Gordan Jandroković moraju to što prije shvatiti i pronaći načina da vrate povjerenje građana u državu i institucije koje moraju reagirati brzo, temeljito i po zakonu jednakom za sve. Nažalost, danas to nije slučaj u Hrvatskoj, a kada će biti, ne zna se.

Institucije bi trebale reagirati brzo, temeljito i po zakonu jednakom za sve. Nažalost, to nije slučaj u Hrvatskoj, a kada će biti, ne zna se