TKO JE KRIV ŠTO JE POTRES U HERCEGOVINI PROGUTAO RIJEKU U RH

Hoće li Hrvatska tražiti naknadu od BiH zbog štete koju je u petak prouzročio potres u Hercegovini – upitao je telefonski u šali jedan naš čitatelj. – Neće jer ni BiH nije tužila Hrvatsku zbog prodiranja mora u Neretvu – odgovorio sam. Potom je i sugovornik s druge strane “žice” imao potrebu elaborirati kako su RH i BiH upućene jedna na drugu. Duž granice od gotovo tisuću kilometara povezuju ih planine, polja, šume, more... Ponajviše rijeke. Ali i prirodne nepogode koje su njihov stalni pratitelj. Pokazuje to i ovaj potres u Posušju. On se nije “obazirao” na administrativnu granicu pa je prouzročio štetu u susjednoj državi. U Imotskom je “progutao” Vrljiku. Mještani su ostali u panici jer je rijeka “hraniteljica života”. Ta ponornica, koja izvire u Imotskom, duga je 70 kilometara. Kako rijeka mijenja tok u svome mjestu, tako devet puta mijenja nazive, a na kraju i rod. Uz ženska imena – Vrljika, Culuša, Ričina, Brina, Suvaja, Tihaljina, Matica, Mlade, završava kao goropadni muški Trebižat. Ali, nakon Istanbulske konvencije, koja je prije pet godina usvojena u BiH, a nedavno i u Hrvatskoj, za rod ove ponornice više nitko i ne pita. Bitno je da rijeka koja izvire u Hrvatskoj pokreće turbine u Hercegovini u Peć Mlinima, navodnjava polja, oživljava turizam. Na koncu, rijeka se opet vraća svojoj domovini preko Neretve u Jadransko more. Prije ušća uljepšala je svoj vodotok čudesnim slapovima na Kravici i Koćuši. Kao što od voda iz RH imaju koristi u BiH, tako je i obrnuto. Primjerice, Buško jezero pokreće HE Orlovac. Neke druge rijeke imaju drugu funkciju. Sava i Drina riješile su susjedima pitanje granice. Lako ju je utvrditi jer je ona uglavnom na sredini rijeke. Rijeke i jezera ne donose samo korist. Znaju prouzročiti i golemu štetu. Najdrastičniji primjeri su poplave. Svi stradavaju ako se ne čiste korita. Jednako s obiju strana granice. Poput 2014., kada je potopljena gotovo cijela Bosna i Slavonija. Poput slatkih, i slane vode spajaju, odnosno razdvajaju dvije države. More je postalo i točkom prijepora. Hrvatska zbog toga želi zaobići Neum, a neki u BiH tvrde kako im se Pelješkim mostom blokira izlaz na otvoreno more. Priroda još uvijek trpi neodgovorne susjede koji se prepiru oko rijeka, jezera, mora. Nju ne zanimaju iscrtane granice, politika, međudržavni i međunacionalni odnosi. Bez obzira na to koliko se voljeli ili mrzili, ta bogatstva priroda je dodijelila u zajedničko vlasništvo i mora se pronaći način kako ih koristiti i čuvati. Danas se to radi loše, u interesu vlastite štete. Tek onda i susjedove. Rijeke su prepune otpada. Presušuju izvori, slana voda prodire čak u dolinu Neretve gotovo sve do Čapljine. Tek ponekim potresom ili poplavom priroda upozori da se i nju nešto pita. Nastavi li se nemar, možda će i druge rijeke poput Vrljike nestajati. A slano more prodirati u njihove vodotoke. Buduće naraštaje neće zanimati kojim državama su rijeke pripadale, nego zašto su njihova korita suha.