Kako shvatiti Kuščevićevu “demokratičnost”

Ministar uprave Lovro Kuščević na temu nadzora provjere referendumskih potpisa “zagađivanjem medijskog prostora” nazvao je iznošenje drugačijeg mišljenja. Tko je onda zagadio medijski prostor, on kad je rekao kako bi prikupljanje potpisa za referendumske inicijative u uredima državne uprave podiglo razinu transparentnosti ili Gordan Jandroković kad je kritizirajući taj prijedlog SDP-a i Peđe Grbina prije četiri godine u ime HDZ-a rekao: “Sporno je da se potpisi prikupljaju u prostorijama državne uprave jer se na taj način sužava demokracija.” Kuščević transparentnošću i demokratičnošću naziva uskraćivanje mogućnosti da promatrači budu i predstavnici referendumskih inicijativa, dok je Jandroković najavljivao promatrače čak i na županijskim izborima u HDZ-u, gdje je stjecajem stegovnih okolnosti bio samo jedan kandidat. Je li onda “gadljivo” i to što Jandroković izražava sumnju u poštenje u HDZ-u, ako je po Kuščeviću neprimjereno “zagađivanje medijskog prostora” sumnjati u državne djelatnike koje je on odabrao, da rade po njegovim pravilima, dok ih nadzire sedmeročlano povjerenstvo po

Sumnjamo i u neovisnost sudaca, pa zašto onda ne sumnjati i u Kuščevićeve izabranike koji rade po njegovim pravilima!?

njegovu izboru, a u kojem su većina njemu podređeni djelatnici, bez ijednog člana izvan državnih struktura, a kamoli naklonjenog inicijativi. S tim da je upravo ministar najodgovorniji što se sumnja u djelatnike države jer upravo on sve vrijeme figurira kao vođa kampanje protiv referenduma. Sastav povjerenstva nije objavio pa ni “stroga pravila” po kojima se potpisi kontroliraju. Koja su to pravila? Ako su zakonska, tko ih i kako tumači. Ima li APIS ta specifična znanja i samostalnost ili ih instruira Kuščević i njegovo Ministarstvo. Za pravilnik o (ne) valjanim potpisima nema zakonskog ovlaštenja niti se može retroaktivno primjenjivati. Ako pravila i sudionike Kuščević taji od javnosti, onda je radi vjerodostojnosti, koja je izborni poklič HDZ-a, tim više u proces trebao uvesti barem neovisne, ako ne i promatrače inicijativa. Umjesto se inatiti, tobože štiteći čast državnih službi. Možda su izabrani djelatnici Ministarstva uprave, MUP-a, APIS-a... vrhunski profesionalci. Ali u demokratskim zemljama ugrađena je sumnja i u suce pa je razrađen čitav sustav pravila upravo radi osiguranja njihove nepristranosti. I u odnosu na dužnosnike vodi se računa i o percepciji potencijalnih, a ne samo stvarnih sukoba interesa. Što za djelatnike ministarstava ili APIS-a ne vrijedi, već ih štoviše obvezuju pravila o poštivanju hijerarhije i čuvanju službe, te poslovni nalozi, pa se njih i kao izvođače i kao promatrače kontrole potpisa percipira ovisnima o Kuščeviću, odnosno vlasti koja ne krije protivljenje referendumima. Ministar je dobro primijetio da je transparentnost postupka provjere potpisa u interesu 400.000 potpisnika inicijativa (možda i više, ako nisu svi potpisali obje inicijative), ali i 3,5 milijuna (preciznije 3,3) koji nisu. Što ne znači da su svi protiv inicijativa. Analogiju bismo mogli povući i na transparentnost vlasti, koja je bitna ne samo za 682.000 birača HDZ-a već i za oko 3 milijuna njih koji nisu dali glas HDZ-u. Dakle, ako je ministar ciljao i na razmjernu beznačajnost narodnih inicijativa, ni legitimitet vlasti HDZ-a nije puno jači. Uz važnu razliku što se inicijative tiču isključivo dviju tema. K tomu, ministar uprave je – s obzirom na ulogu koju je njegovu resoru dao zakon vezano za registar birača te Hrvatski sabor vezano za provjeru referendumskih potpisa – posljednji u državnoj strukturi koji treba na bilo čijoj strani sudjelovati u kampanji za referendum. Ako je ministar tako strastveno protiv inicijativa, kako mu vjerovati da je tu strast zatomio pri izboru izvođača radova, promatrača i pravila po kojima će raditi. Mješoviti sastav tijela koje nadzire kontrolu potpisa, a koji bi uključivao sve zainteresirane strane, doprinio bi vjerodostojnosti tog skupog rada i rezultata te spriječio buduće konflikte koji su ovako u slučaju osporavanja potrebnog broja potpisa neminovni, a bezrazložni. Dakako, ako država igra pošteno. Tako se i Darko Milinović s pravom sada lovi za Kuščevićevo obrazloženje kako je izbačen iz HDZ-a zbog kontinuiranog kršenja Statuta HDZ-a, iako je ovo bio jedini postupak protiv njega, i to bez saslušanja, na telefonskoj sjednici, i bez mogućnosti žalbe. Posve nepotrebno nije poštovana elementarna procedura jer suštinski Milinović se uistinu ponio kao loš gubitnik, cirkusant i provokator. Dakako, osim ako vrhu stranke cilj nije bio eliminirati ga iz izborne utrke. Jednako je i Kuščevićev inat, odnosno njegov pogled na demokraciju, razumljiv jedino ako je cilj pod svaku cijenu eliminirati dvije inicijative.