Što bi bivši šef Karamarko rekao Kuščeviću?

Uhićeni bivši informatičar MUP-a Franjo Varga podsjetio nas je na šokantnu tvrdnju Tomislava Karamarka kako mu je Apis 2015. pokrao izborne glasove vrijedne petšest mandata. Sad je manje važno kako je bivši šef HDZ-a, potpredsjednik Vlade i čelnik MUP-a mogao, makar i neformalno kao istražitelja angažirati nekoga tko se kompromitirao u MUP-u. Važan je ključni Karamarkov argument da je tvrtka Apis “u vrijeme vladavine SDP-a bila u punom državnom vlasništvu, a u njoj su skoro svi zaposleni članovi te partije”. Tako je u siječnju 2016. na Facebooku pisao bivši šef HDZ-a. Naravno, malo je pretjerivao, a Lovro Kuščević tada je mudro šutio. Oglasio se tek koji mjesec kasnije, kad je ispred središnjice HDZ-a rekao: “Odlazak Tomislava Karamarka iz Vlade nije prihvatljiv!”. Bio je tada ministar graditeljstva i nije ustao u obranu “SDP-ova Apisa” kao što je to nedavno učinio kad je dodjeljujući im posao provjere referendumskih potpisa ustvrdio kako je izražavanje bilo kakve sumnje u njihov rad neodgovorno i neprimjereno. Tako je Kuščević sa zadrškom sasuo u lice bivšem šefu što je trebao prije više od dvije i pol godine.

Franjo Varga podsjetio nas je na šokantne sumnje bivšeg šefa HDZ-a u “SDP-ov Apis”, koje su Kuščeviću danas neprimjerene

Naravno, moguće je kako je i njega tada morilo što i Karamarka. Ali što se onda danas zgražava što drugi prolaze kroz slične sumnje. I, što ga je to moglo natjerati da promijeni stav o Apisu? Prvo, svi u HDZ-u su shvatili kako stranka ne smije biti talac niti jednog člana. Drugo, Franjo Varga nikad nije sačinio informatičku analizu je li Apis mogao pokrasti glasove. I treće, na čelo Apisa došao je HDZ-ov kadar. Očito, potonje se tako dojmilo Kuščevića da se sada čudi svima koji Apisu bezrezervno ne vjeruju. Uzgred, kako se čudio i Stierovim tezama o klijentelizmu. Premda kad je riječ o javnim poslovima, sumnja ne samo da je primjerena, već je i poželjna, upravo radi vjerodostojnosti javnih poslova. Na koncu, evo što bi sudeći po tomu što je u siječnju 2016. na Facebooku pisao, bivši šef Karamarko rekao Kuščeviću na njegovo uporno odbijanje građanskog nadzora provjere referendumskih potpisa: “Građanski nadzor postoji kod puno manje značajnih procesa i nad manje značajnim institucijama...”. Karamarko je tada bio daleko radikalniji nego što su to danas referendumske inicijative pa je zazivao čak da policija i DORH istraže Apis i ulogu SDP-a pa i “rasvjetljavanje svega što se događalo u izbornoj noći 8. na 9. studenog 2015.”. Karamarko tada nije ponudio argumente pa je prešao granice zdrave sumnje. Na kojoj inzistiraju dvije narodne inicijative, a koju pokazuje čak i sam Kuščević. Naime, ipak se malkice osigurao pa djelatnike Apisa sve vrijeme snima, a postavio je i svoje ljude da ih nadziru dok analiziraju referendumske potpise po njegovim uputama. Iako se ne radi toliko o sumnji u rad Apisa, već u ono što kao notorni protivnik referenduma radi Kuščević. Apis kao ugovorna strana u poslu s državom po prirodi stvari mora šutjeti sve i da uoči neku nepravdu, nelogičnost ili nepodopštinu na štetu prikupljenih potpisa. Zašto bi bilo tko vjerovao nedosljednom Kuščeviću koji je 2016. šutio o nepravdi kojoj je Karamarko izložio “SDP-ov Apis”, dok ih danas tako zadrto brani. A, zapravo, bezrazložno dovodi u sumnju njihov rad koliko god ga profesionalno obavili. Imajući u vidu i da su upravo HDZ i SDP kao najveće političke stranke do zadnje kapi krvi u stanju braniti svoje povlaštene političke pozicije po aktualnom izbornom sustavu. Zašto mu vjerovati ako nije dao barem neutralnom promatraču da nadzire analizu potpisa, kad već to nije htio omogućiti i predstavniku zagovornika referenduma. Čemu sva ta Kuščevićeva predstava, zar nisu onda i službenici države mogli obaviti tu analizu, koja bi onda bila završena i prije nego što je dodijeljena Apisu kao podizvođaču. Ali, to nas tada barem ne bi koštalo milijun kuna. Sva sreća da referendumi nisu kod nas pošast kao u Švicarskoj jer bi Kuščević fine novce izdvojio na provjere potpisa. Ili da Karamarko svojedobno nije inzistirao na takvoj provjeri izbornih listića. Utvrdi li se da nije prikupljeno dovoljno valjanih potpisa, organizatori inicijativa obrušit će se na Kuščevića “drvljem i kamenjem” zbog sumnji u nepristranost čime će HDZ navući na sebe i nezadovoljstvo barem 400.000 birača, pa i HDZ-ovih, koji su zagovornici demokratizacije politike. A pokaže li se kako unatoč provjeri ima dovoljno potpisa, i što god zatim Ustavni sud utvrdi, naravno da će tada svi postavljati pitanje je li bilo potrebno utrošiti milijun kuna na tako minucioznu provjeru potpisa koja sama po sebi puno govori o odnosu prema dvjema

inicijativama.• referendumskim