I kad ne radim, zovem kolege da pitam kako je moja ekipa
Valentino Macan tri se godine brine o stanovnicima Zoološkog vrta
Nema posebne škole za timaritelje, a najvažnija je, kažu, ljubav. Danas slave pa su u ZOO-u organizirani prigodni obilasci u 10.30 te u 13.30 sati Mateja Šobak Ovo je Duda, najmlađi član skupine. Veo je ondje, a ovo pokraj njega je Lara – s nama naizgled potpuno identičnim lemurima “upoznaje” nas Valentino Macan, osoba zadužena da ovim simpatičnim primatima u zagrebačkom Zoološkom vrtu ne nedostaje ama baš ništa. Njihov timaritelj i te kako ih razlikuje, a čim se pojavi u njihovoj nastambi, za simpatične životinje prugastih repova ne postoji više nitko drugi.
Nema suvišnih slatkiša
– Zajedno smo sad godinu dana, ali mislim da su me dobro prihvatili – sa smiješkom govori Valentino Macan dok ekipa iz nastambe doslovce hoda po njemu ne bi li “užicala” pokoju brusnicu, koje je donio da lemuri s veseljem “odrade” fotografiranje. Međutim, kad nema iznimnih slučajeva, govori Macan, nema ni suvišnih slatkiša. A osim što ih hrani, timaritelj Valentino lemurima i čisti i uređuje nastambu te se brine o njihovu zdravlju. – Ljudi često imaju krivi pogled na to što znači biti timaritelj. Misle da ja sjedim 12 sati na dan kod životinja i mazim ih. Ipak je to posve drukčije. Kad se brineš o životinji, onda čistiš izmet, grabljaš, kosiš i “flaksaš” nastambu, hraniš ih, ali paziš koliko i što jedu, preferiraju li neku vrstu hrane i zašto, odbijaju li je, kako se ponašaju, ima li promjena u njihovoj stolici... Najmanje se mazimo jer ipak su to divlje životinje koje ne vole posebno fizički kontakt – opisuje svoj radni dan Valentino Macan, ali odmah ističe da ništa od toga timariteljima nije teško. Životinje, kaže, sve vrate.
Završio veterinarsku
– Na kraju dana, kad imaš životinju koja je sretna i zdrava te voli biti u tvom društvu, nema ništa bolje – kaže timaritelj koji se, osim o lemurima, brine i o crvenim pandama. Prije toga njegovo je radno mjesto bila gmazara. – Stigao sam u Zoološki jer su taman tražili stažiste kad sam ja završio srednju veterinarsku. Posebna škola za timaritelja ne postoji, a ZOO-u sam se svidio i zaposlili su me. Sad sam ovdje tri godine – kaže Macan, koji je sa životinjama i odrastao. Kokoši, purani, pas, mačke i, šali se Valentino, mlađa sestra bili su njegovi ljubimci, a i sad ima psa, macu, zlatnu ribicu, dva degua te ježića kojeg je susjeda pronašla na cesti pa ga on othranjuje. Vremena ima, kaže, dovoljno i za životinje u ZOO-u i za ove kod kuće. Zimsko je radno vrijeme u vrtu, naime, od osam do 16 sati, a ljetno od osam do 20, ali se tada radi četiri dana u tjednu. Kad je doma, priznaje, misli su mu često s ekipom na četiri noge u ZOO-u. – Ne možete ne razmišljati o njima. Pogotovo ako je netko, recimo, prehlađen. Telefon onda radi non-stop jer moram znati kako su. Ovo nije posao na kojem okreneš neke papire i odeš doma – kaže Macan, čiju priču posjetitelji danas mogu čuti u ZOO-u jer je Međunarodni dan timaritelja koji će se obilježiti posebnim obilascima u 10.30 te 13.30 sati.
Doma ima psa, mačku, zlatnu ribicu, dva degua te maloga ježa kojeg trenutačno othranjuje