ZAŠTO SE SLUČAJ SUCA KAVANAUGHA TIČE I NAS U HRVATSKOJ

Suci Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, najvišeg suda u zemlji, poznati su po svojoj nepoznatosti. Takav stav, uz nekoliko iznimaka u prošlosti, potpuno je jasan jer vrhovni suci, čiji je mandat doživotan, prolaze dug proces testiranja, ne pripadaju stranci i, kao nepristrani, ne sudjeluju u aktivnom političkom životu. Afera s Brettom Kavanaughom, kandidatom Trumpove administracije kojeg je Christine Blasey Ford, sveučilišna profesorica, optužila za pokušaj silovanja tijekom tinejdžerskog tuluma u ljeto 1982. označava potpuno novo razdoblje u statusu i ophođenju vrhovnih sudaca. Gledajući snimke njihova obraćanja Senatu (koji imenuje suce većinom), oboje djeluju uvjerljivo, Ford svojom smirenošću i vrlo direktnim odgovorima, a Kavanaugh emocijom ljutitog suca čija je reputacija nepovratno uništena. Gnjusno je gledati kako se citati iz srednjoškolskih godišnjaka čitaju kao relevantne odrednice karaktera suca čija je reputacija dosad bila bez mrlje. Ipak, ovdje nije glavno pitanje istina o tome što se dogodilo te večeri već treba li Kavanaugh biti imenovan vrhovnim sucem, a tu je odgovor vjerojatno ne i to iz dva razloga. Prvo, kao nepristrani, suci moraju uživati percepciju pravičnosti kod ljudi različitih svjetonazora bez naginjanja lijevim ili desnim opcijama. U svojem govoru direktno implicirajući Trumpa, zavjeru Clintona i ljevičarske opozicijske grupe, sudac Kavanaugh je prešao tu granicu. Drugo, svaki drugi kandidat kojeg predloži predsjednik svjestan je da će jedan od prvih izazova biti upravo suočavanje sa zakonom o abortusu, kojeg sve konzervativnije društvo 45 godina nakon Roe vs. Wade, želi izmijeniti. Koliko god je nevjerojatno da osnovne tekovine modernog društva, poput prava na pobačaj, ponovno dovodimo u pitanje, još više čudi da republikanci inzistiraju na kandidatu čiji je ime nakon ove optužbe, ali i dodatne dvije koje stoje protiv Kavanaugha – zamrljano, iako svjetonazorski bi svaki izbor potvrdio narativ kojeg žele plasirati. To je i temeljno pitanje cijele afere, granice političke moći gdje će kandidat (jer istinu o optužbama možda nikad nećemo doznati), koji javno iznosi političke stavove na način nimalo dostojan vrhovnog suca, dobiti podršku kao pljusku ostalima. Ne radi se tu o zaštiti svog, već o dokazivanju moći nad svim ostalima; liberalima, borcima za ljudska prava, i ponovno – ženama. Upravo zato se ova tema tiče i nas u Hrvatskoj. Američko, baš kao i hrvatsko društvo, sve se više polarizira stvarajući (nekad samo prividne) podjele na liberalne i konzervativne. Kao mala nacija, mi trendove uvozimo, a ovakve podjele u najslobodnijem društvu na svijetu utječu na popularizaciju i legitimaciju nekih, u ovom slučaju zastarjelih, stajališta. A to bi nas itekako trebalo brinuti u zemlji koje sve više naginje ekstremima za koje smo se nadali da su ostali u nekim drugim, puno mračnijim vremenima.