Laureatkinja Nadia Murad 2016. za Večernji: Džihadisti su se natjecali koji će me više puta silovati
Reporter Večernjeg lista 2016. razgovarao je s laureatkinjom Nobela za mir Nadijom Murad
Večernjakovcu Hassanu Haidaru Diabu dobitnica Nobelove nagrade za mir opisala je sve strahote u logorima Islamske države
Nobelovu nagradu za mir 2018. dobila je mlada Nadia Murad (25), Jezitkinja iz Iraka koja je pobjegla iz ISIL-ova zatočeništva te, kako je jučer naveo norveški Odbor za dodjelu Nobelove nagrade, “pokazala neobičnu hrabrost u prisjećanju na svoju patnju’’.
Susret u Strasbourgu
U prosincu 2016. u Strasbourgu susreo sam se s Nadijom Murad, Jezitkinjom iz Iraka, u sjedištu Vijeća Europe, gdje je sa svojom kolegicom Jezitkinjom Lamijom Aji Basharom primila Nagradu Saharov za slobodu misli, odlukom zastupnika Europskog parlamenta. Obje su preživjele seksualno ropstvo kada su ih oteli pripadnici terorističke organizacije Islamske države i danas su glasnogovornice svih žena koje je ISIL seksualno zlostavljao. Na početku našeg razgovora Nadia je bila u velikom grču i strahu i imao sam dojam da ju je cijelo vrijeme moj muški glas podsjećao na strahote koje je prošla u zarobljeništvu. U razgovoru, koji je trajao oko sat i pol vremena, njezine suze nisu prestale teći. Prvi put u svojoj novinarskoj karijeri osjećao sam nelagodu jer sam htio od Nadije, žrtve zlostavljanja, saznati što više, a na taj sam je način ponovno vratio u agoniju i pakao koji je proživljavala u zarobljeništvu u ISIL-ovu logoru u iračkom gradu Mosulu. Nadia je tiho, sramežljivim glasom, ispričala strahote koje je prolazila u ISIL-ovu logoru. – Taj dan nikada neću zaboraviti. Ostat će zacementiran u mojoj glavi do kraja života – kroz suze je govorila Nadia prisjećajući se 3. kolovoza 2014. kada su pripadnici ISIL-a ušli u selo Kočo, u provinciji Sinjar u Iraku. – Bilo je rano jutro. Nitko nije ni slutio što će nam se dogoditi. Živjeli smo lijepo i u miru. Odjednom su se, niotkuda, stvorili teroristi. Čim su upali u selo, ubili su sve muškarce. Nakon toga sve su žene i djevojke zarobili. One starije, njih osamdesetak, među kojima je bila i moja majka, ubili su. Ubili su i šestero moje braće – ispričala je Nadia svoju tragediju koju je preživjela samo zato što je Jezitkinja. Naime, Jezidi su kurdska etnoreligijska grupa iz Iraka, a njihova je religija sinkretizam mnogih bliskoistočnih vjerovanja.
Seksualne robinje
Nadia je kazala kako nikada u životu neće skinuti crninu, a veselje i osmijeh s njezina lica ISIL-ovci su zauvijek maknuli onog trena kada su joj ubili roditelje i braću. – Nismo znali kamo nas voze. Utrpali su nas u autobuse kao stoku. I danas, kada se sjetim njihovih lica, osjetim strah. Čim smo krenuli, pojavio se njihov vođa, na žalost Iračanin, moj zemljak i, držeći nož u ruci, zaprijetio: “Od danas ste ropkinje. Vi ste vlasništvo Islamske države. Mi s vama možemo raditi što hoćemo. Onima koje ne budu slušale, odrubit ćemo glavu.” Vozeći se u autobusu, dok su nam još u glavama odzvanjali krikovi naših najmilijih koje smo izgubili, kao i izrečene prijetnje, počela su silovanja. Izmjenjivali su se i iživljavali nad nama. Najgori je osjećaj kada te siluju. Osjećaš se kao da si nitko i ništa – kazala je Nadia o najgorim trenucima u svom životu napominjući kako je u logoru svaki dan nekoliko puta bila seksualno zlostavljana. – Silovao me tko je stigao, borci iz svih dijelova svijeta, iz Iraka, s Bliskog istoka, Zapadne Europe, zemalja Balkana. Natjecali su se koji će silovati više žena jer vjeruju da onaj tko siluje kršćanku ili Jezitkinju ide u raj – u grču je govorila Nadia, koja danas živi u Njemačkoj, a bila je i u Hrvatskoj na jednom simpoziju o seksualnom zlostavljanju žena, gdje je upoznala mnogo žena iz Hrvatske i iz BiH koje su u srpskim logorima prošle sličnu torturu.
Prvi put u novinarskoj karijeri osjećao sam nelagodu jer sam htio od Nadije saznati što više Najava razgovora s Nadijom Murad objavljena je na naslovnici Večernjaka