Hrvati sele u tuđinu, tuđin upravlja Hrvatskom, i valuta će biti tuđa

Evo jedne nostalgične priče iz davnih devedesetih godina. Dr. Franjo Tuđman je, dakle, odlučio uvesti kunu, na što su neki u njegovu okruženju sumnjičavo gledali. Kad je svoju odluku priopćio Gojku Šušku, legendarni mu je ministar otprilike rekao – nikad se ti to nećeš usuditi napraviti. Kad mu je Tuđman ponovio svoju odlučnost, strastveni pušač Šušak mu je rekao – ako to učiniš, prestat ću pušiti. Nevažna priča iz državnog vrha, ali vrlo znakovita. Politički emigrant Šušak, koji je za mnoge zlobnike bio proustaške orijentacije, bojao se uvođenja kune zbog toga što je bila novac u NDH pa bi mladoj hrvatskoj državi uvelike mogla naškoditi, no partizanski ju je general ipak uveo, podsjećajući kako je bila novac u Hrvatskoj od davnina. U Srednjem se vijeku kuninim krznima plaćao porez, lik kune bio je na kovanom novcu zvanom banovac u 13. i 14. stoljeću, bila je potencijalni novac Banovine Hrvatske... Kuna je uvedena gotovo bezbolno, 1994. godine, narod ju je odmah prihvatio, a negativne reakcije bile su rijetke, kratkog vijeka i nikakva učinka. U Hrvatskoj je tada uz kunu bila “popularna” i njemačka marka, eura nije bilo ni na vidiku a i u Europi će se proširiti tek mnogo poslije. Malo je što s hrvatskom državom sraslo kao njezin novac i njegov naziv, on joj je postao etnička oznaka i ostao povijesna identifikacija. Slično kao i napuštene valute u nekim europskim državama. Oko 60 posto Nijemaca želi povratak marke, polovica Talijana želi liru, trećina Francuza želi povratak franka, Britanija se nikad nisu ni odrekli svoje funte kao ni još neke zemlje svojeg novca. Najave o uvođenju eura u Hrvatsku obnovile su se ovih dana, dok je u našoj zemlji u radnom posjetu bio Valdis Dombrovskis, potpredsjednik europske Komisije za euro i socijalni dijalog. Po običaju, u tim se najavama zamjena kune eurom smatra normalnom, samorazumljivom, o njoj ne treba javna rasprava niti referendum, jer je narod već glasovao za ulazak u EU što znači i u eurozonu (podsjetimo: za ulazak u Europsku uniju glasovalo je samo 28,83 posto ukupnog broja birača!!!). No od vlasti se razlikuju “slobodni” ekonomisti i drugi stručnjaci, u rasponu od rezignacije pred gotovim činom do predviđanja katastrofalnih posljedica. Sociolog ekonomije Marko Grdešić smatra da to nije samo tehničko pitanje te da se ne tiče samo uskih financijskih i bankovnih procesa. Poznati ekonomist Drago Jakovčević kaže: “Novac je oružje snažnije od vatrenog, a zemlja koja ga se tako lako odriče, dakle, nije razvila odgovornost prema narodu”. Tvrdi da smo “jedina zemlja koja je sistematski porušila svoje industrijske, proizvodne kapacitete i na njima izgradila trgovačke centre”. Podsjeća kako su se Britanci, kad su odbijali pristup monetarnoj uniji, opravdavali time “da na svojim novčanicama ne žele ništa osim svoje kraljice Elizabete”, te dodaje: “E pa ako ćemo tako, onda slobodno napišite da je Drago Jakovčević frustriran ako mu na domaćoj banknoti više neće biti Radić ili Marulić”. Napominje da “hrvatsko gospodarstvo to ne bi izdržalo, došlo bi do katastrofe”. Profesor ekonomije i saborski zastupnik Ivan Lovrinović kaže da bi brzo uvođenje eura odgovaralo “samo bankama i uvoznicima, a čitavo bi gospodarstvo vodilo u grčki scenarij”. Ono je “strategija prethodnog i sadašnjeg vodstva HNB-a”, jer su “oni poticali brzu i sveobuhvatnu eurizaciju financijskog sustava i čitavog gospodarstva i time su zemlju izložili neviđenom valutnom riziku”. Guste Santini miri se nepopravljivim stanjem: “Slažem se uvelike s kritičarima vezanosti za euro, ali bojim se da je to predaleko odmaklo. Budućnost nam je previše vezana uz te procese, a monetarnu politiku ionako više nemamo. Zaletjeli smo se – i to ne jednom, nego više puta u vezi s tim – i ostali bez svih stupnjeva slobode za raspravu o nečemu drukčijem”. Ako kulturni, povijesni, tradicijski razlozi govore protiv napuštanja kune, ako je argument da nam nije potreban referendum o uvođenju eura jer je bio referendum o ulasku u EU nikakav jer je za taj ulazak glasovalo manje od trećine ukupnog broja birača, ako su stručnjaci gotovo mahom za očuvanje financijske samobitnosti zadržavanjem kune – što je argument vlasti? Još dublji pad u sluganstvo, u narkomansku ovisnost o stranim gazdama, po načelu: kad stranac upravlja svim hrvatskim bankama pa tako i gospodarstvom, kad sve više Hrvata seli u tuđinu neka nam i novac bude tuđi.

Stručnjaci su gotovo mahom za očuvanje financijske samobitnosti zadržavanjem kune