Debeljak i talijanski Fincantieri zajedno u borbi za Uljanik i riječki 3. maj?
IMENOVANA NOVA UPRAVA ULJANIK GRUPE
Sudbina Uljanik grupe još uvijek je vrlo neizvjesna jer se u pet do dvanaest i dalje traži ulagač koji bi preuzeo dva škvera u poprilično lošem stanju. Iako su u resornom ministarstvu često isticali interes kompanija diljem Europe za 3. maj, realno stanje je da se može računati na interes samo onih koji su od početka zagrizli za sjevernojadranska brodogradilišta, a to su talijanski Fincantieri i hrvatski DIV, koji vodi Tomislav Debeljak. Neslužbeno se može čuti da su dvije tvrtke odlučile nastupati zajedno te da im nije potpuno neprihvatljiva ideja o preuzimanju i Uljanika i 3. maja. Ipak investicijska odluka na dugom je štapu jer još uvijek nisu dobili priliku ni proučiti stanje u kompaniji niti pred njima stoji plan restrukturiranja.
Nova uprava
Novi plan tek treba izraditi nova uprava Uljanik grupe. Ministar Darko Horvat najavio je da će on podrazumijevati izdvajanje riječkog škvera iz grupe i zadržavanje brodogradnje, ali tek treba vidjeti hoće li ponovno uključivati nekretninski projekt na kojem je inzistirao Danko Končar, kojeg je izabrala prethodna uprava predvođena Giannijem Rossandom. Rossanda je sad već prošlost jer su radnici, koji sada vode Nadzorni odbor, prema neslužbenim informacijama u tročlanu upravu odlučili imenovati direktora Uljanikovih financija i računovodstva Emila Bulića, direktora Odjela prodaje Uljanika Bojana Blagonića te direktora Uljanik Strojogradnje Milka Mihovilovića. Predsjednik uprave trebao bi biti Emil Bulić, govore neslužbene informacije. Po riječima privremenog predsjednika nadzornog odbora Samira Hadžića, novi članovi uprave bit će službeno predstavljeni u petak, a među prioritetnim zadacima bit će svakako nastavak traženja modela za isplatu plaća kako bi se što prije zaustavio štrajk u brodogradilištima Uljanik i 3. maj. Tim bi u desetak dana morao sastaviti i novi plan restrukturiranja. O njemu će ovisiti i interes DIV-a i Fincantieria. Obje tvrtke žele graditi brodove, ali moraju proučiti koliko im se isplati plasirati novac upravo u Rijeku i Pulu. U Europi postoje i druge prilike za akvizicije u brodogradilištima koja su restrukturirana i rade na tržištima koja imaju ustrojen sustav povoljbrojili nog financiranja brodogradilišta. Prednost hrvatskih škverova je u blizini te kvalitetnoj a ne toliko skupoj radnoj snazi. Ipak, informacije o odlasku velikog broja radnika odjeknule su i u redovima potencijalnih ulagača koji se pitaju što je ostalo od 3. maja i Uljanika. Neslužbeno se šire glasovi da na dnevnoj razini kvalitetan kadar bježi, što su djelomično potvrdili i sindikalni predstavnici kada su više od 400 radnika koji su tijekom listopada napustili posao. Zato će investicijska odluka ovisiti prije svega o due dilligenceu na koje, kako saznajemo ni DIV grupa ni Fincantieri nisu imali pravo. Što prije im se otvore knjige, prije će se znati može li se na njih računati.
Ključni potez
Mora se riješiti i pitanje vraćanja pozajmice od gotovo 600 milijuna kuna 3. maju kako bi riječki škver, koji je prošao program restrukturiranja, mogao dalje poslovati. Izdvajanje 3. maja ključni je potez jer bi se za Uljanik brodogradilište možda mogao dogovoriti još jedan ciklus pomoći. To bi moglo biti spasonosno za brodogradnju u Puli. Inače, Uljanik grupa objavila je financijske rezultate za devet mjeseci 2018. godine iz kojih je vidljivo da su prihodi grupe prepolovljeni. Iako je iskazana dobit iz poslovanja, taj je podatak uz ponovno blokiran i prazan račun potpuno nebitan. Dodati valja i da je Kermas Energija kao strateški partner sve dalje od Pule. Ne želi ga ni Vlada, a ni radnici koji su sada preuzeli kormilo kompanije u kojoj su sagradili tolike brodove.
Talijanski i hrvatski brodograditelj do sada nisu imali priliku za dubinsku analizu