DJECA SIROMAŠNIJA OD RODITELJA ZA OTPRILIKE 66 POSTO

Svaka generacija, praktički od Industrijske revolucije, mogla je očekivati da će živjeti bolje od prošle. Iskustvo je pokazalo da je ta pretpostavka uglavnom ispravna, prije svega zahvaljujući tehnološkom napretku, ali i razvoju društvenih odnosa. Sve do danas. Studija konzultanstske kuće McKinseya, analizirajući podatke iz 25 najvećih industrijskih zemalja pokazuje da je u razdoblju od 2005. do 2014. godine većina kućanstava imala manju kupovnu moć od prethodne generacije, njih čak nevjerojatnih 66 posto. Usporedbe radi, desetljeće prije toga, čak 98 posto kućanstava zarađivalo je više. Odnosno, cjelokupna generacije živjela je bolja od prethodne, gotovo bez izuzetaka. Generacija milenijalaca, koje se uglavnom kritizira zbog razmaženosti i sebičnosti (a kad to stariji nisu mislili o mladima?), suočava se s ogromnim očekivanjem da osigura starost onima koji su živjeli bolje, a ostavili su osiromašene mirovinske fondova. Razlog lošijeg standarda je sve veći broj povremenih i nesigurnih poslova, stanovništvo koje stari, visoke stope nezaposlenosti, ali i financijska globalna kriza prije deset godina. Započevši karijeru u nezahvalnim post-recesijskim prilikama u startu je mlade usporilo, a te zapreke ih prate i dalje. Teško je očekivati da će bez značajnije intervencije države prema najvećim korporacijama, koje i kreiraju najveće bogatstvo, doći do promjena aktualnog trenda, odnosno da će današnji mladi moći zarađivati više od svojih roditelja. Ako očekuju da će im ostati više, prema trenutnim projekcijama, nadanje im je uzaludno. Na sigurnom smo putu da najpovezanija i najobrazovanija generacija u povijesti postane i siromašnija od prethodnih. Dok su milenijalci uglavnom prozivani zbog privilegiranosti, opsesije veganstvom, YouTube videima mačaka i ubijanju koncepata poput pahuljica ili šoping centra, ova percepcija uglavnom se odnosi na najbogatije, najmalobrojnije, iako najeksponiranije. Većina, za razliku od stereotipa, nije išla na fakultet (i prema izvješću Svjetske banke upravo je nemogućnost odlaska na fakultet mladih naspram generacije u četrdesetima izražen problem u Hrvatskoj), ne može niti pomisliti na kupnju nekretnine ili auta i definitivno ne ovisi o roditeljima. Stereotipi koji su izgrađeni uglavnom su nastali u usporedbi s roditeljima milenijalaca, baby boomersima koji su uistinu imali bolje prilike i koliko vole odmahivati glavom na naš Netflix, karirane košulje i Instagram, upravo su oni temeljni krivci za trenutno stanje jer odluke implementirane godinama sada dolaze na naplatu njihovoj djeci. Razlike između te dvije generacije zapravo su minimalne, razlike u okolnostima u kojima gradimo život i karijeru su ogromne. Stoga ne bi trebalo čuditi što stvaramo nezadovoljne generacije koje se žale, pravo je pitanje zašto se ne žale još i glasnije.