Priča o ‘salatari’ - ima 105 kg, a osmislio ju je ratni ministar SAD-a
Davisov kup zove se po tvorcu tog natjecanja Dwightu Davisu koji je sa SAD-om i osvojio prvo izdanje 1900.
Tko će osvojiti Davisov kup za 2018. saznat ćemo za vikend, no već sada sa sigurnošću možemo reći da taj trofej nitko od pobjednika neće podići. I to iz vrlo jednostavnog razloga – teži čak 105 kilograma. Impresivnih je dimenzija, čak 110 centimetara visine. Ima tri kata te su na njemu ispisani svi pobjednici od 1900. godine. Naravno, među njima i Hrvati 2005. Zanimljivo, trofej Davisova kupa je i jedini sportski trofej u svijetu na kojem je ispisana doslovno cijela povijest natjecanja, te jedini kojeg ne može podići jedna osoba.
Iz nje pili šampanjac
A kako je uopće nastao Davisov kup? Prvo izdanje igrano je između SAD-a i Velike Britanije davne 1900. godine, a ideja je potekla od četvorice članova teniske momčadi Harvarda. Amerikanci su u tom prvom susretu pobijedili Britance 3-0 u, a meč je održan u Bostonu.
Među četvoricom tenisača s Harvarda koji su došli na ideju o stvaranju natjecanja između teniskih reprezentacija bio je Dwight Davis. On je preuzeo inicijativu, složio je format turnira i naručio trofej koji će pripasti pobjednicima. Trofej je isprva napravljen od šest kilograma srebra, a kako je Davis sam platio izradu trofeja (oko 1000 dolara, što je tada bio popriličan novac), uskoro se natjecanje i službeno počelo zvati imenom koje nam je danas svima znano – Davisov kup. Tada mladi Amerikanac vjerojatno nije mogao ni zamisliti da će današnja reprodukcija trofeja koštati oko 600.000 dolara. Inače, Dwight Davis bio je dio američke reprezentacije koja je osvojila prva dva natjecanja 1900. i 1902. godine. Zanimljivo, Davis je nakon sportske karijere u dva navrata bio američki ratni ministar (1923.1925. i 1925.-1929.).
Trofej Davisova kupa popularno se zove “salatara”. Tako su ga nazvali Amerikanci koji su ga najviše puta osvajali, i to zato što je gornji dio nalik na zdjelu. Kroz povijest je trofej prošao puno zanimljivih stvari. Za vrijeme oba svjetska rata Davisov kup se nije održavao, a trofej su čuvali u sefu jedne banke u New Yorku. Prvi je put trofej iznesen iz SAD-a 1908. godine, nakon što su Amerikanci u finalu izgubili od Australaca. Tako je trofej završio u kući australske teniske zvijezde Normana Brookesa. A kada su Davisov kup 1933. usred Pariza osvojili Britanci Fred Perry i Henri Cochet, trofej je nekoliko dana zajedno s njima kružio ekskluzivnim pariškim klubovima, a iz gornjeg dijela popularne “salatare” pio se alkohol.
Čuvari uvijek uz njega
U velikom slavlju trofej je i oštećen, a takve situacije prisilile su ITF da nakon 2. svjetskog rata trofej stavi pod ključ te ga u svijet šalje samo u kontroliranim uvjetima. A koliko su ti uvjeti strogi potvrđuje i to da postupak preseljenja trofeja iz grada u grad stoji 14.000 dolara. A o njemu se uvijek brine nekoliko čuvara. Trofej je to koji previše znači u svijetu sporta da bi mu se išta smjelo dogoditi. Nadamo se da će ruke na njega staviti naši tenisači.