FRANCUZI PRIZNAJU DA SMO IM RIVALI, ALI NE BAŠ RAVNOPRAVNI
Finalom Davisova kupa u Lilleu Hrvatska i Francuska zaokružit će veliku trilogiju sportskog suparništva koje u posljednjem broju analizira sportski tjednik Max
Nakon finala svjetskih prvenstava u rukometu (1995. i 2009.) i ove godine u nogometu Hrvatska će i u tenisu igrati za titulu najbolje na svijetu s tom velikom europskom i sportskom nacijom. Tim povodom razgovarali smo s Mirkom Galićem, kolumnistom Večernjeg lista i bivšim hrvatskim veleposlanikom u Parizu, vrsnim poznavateljem francuske kulture, društva i, dakako, sporta.
Kao uspješniji u tim velikim finalnim dvobojima, doživljavaju li Francuzi Hrvate kao ravnopravne sportske rivale, pitamo Galića?
– Kao rivale da, ali ne baš kao ravnopravne rivale. Jer, Hrvatska je gubila, a Francuska pobjeđivala sve finalne utakmice, što je kod Francuza stvorilo stanoviti osjećaj nadmoći. Čak i kad je, primjerice u rukometu, Hrvatska imala Ivana Balića u svojim redovima, opet su Francuzi redovno pobjeđivali, i to za jednu nevidljivu kvalitetu – što imaju jaku svijest o svojoj veličini, što vjeruju u sebe. Oni su imali taj gol prednosti koji se ne postiže na terenu, ali vidi se na semaforu. Sigurni su u sebe. I kad su slabiji, na kraju ispadnu bolji u rezultatu. Francuzi su i po tome velika nacija: lakše pobjeđuju, a teže gube.
Koliko se u posljednjih 25 godina mijenjao pogled Francuza na hrvatske sportaše općenito? Razlikuju li nas u odnosu na
O SPORTSKIM RAZLIKAMA IZMEĐU NAS I FRANCUZA