Dolenčić je u “Čarobnu frulu” smjestio i migrante
Premijera u HNK Zagreb Bajkovita opera za odrasle mogla bi doseći popularnost uvijek rasprodanog “Orašara”
Mozartova “Čarobna frula” koja se vratila na repertoar zagrebačkog HNK na dobrom je putu da postane novi “Orašar”. Ulaznica za četiri izvedbe u studenom i prosincu gotovo da više i nema. Tako će profitirati oni koji su mudro kupili pretplatu. Veliki interes za “Čarobnu frulu” i ne čudi. Riječ je o bajkolikoj operi za odrasle koja ima okus zabranjenog (masonskog) voća, a koju je dostojno popularizirao švedski filmaš Ingmar Bergman.
Pjevali na izvorniku
Najnovija zagrebačka inscenacija povjerena je iskusnom redatelju Krešimiru Dolenčiću i dirigentskom dvojcu Nikši Barezi i Vetonu Marevciju kojima su snažni oslonci bili maštoviti scenograf i kostimograf Simon Bejer, koreograf Leo Mujić, videodizajner Ian William Galloway i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Solisti su Mozarta pjevali na izvorniku, dok su recitativi izvođeni na hrvatskom jeziku, ponekad i na dijalektu, što je predstavi osiguralo neposredniji kontakt s publikom za kakvim se često poseže u operetnim izvedbama. Iako “Čarobna frula” ima dovoljno svojih dramatičnih momenata, Dolenčić je početak predstave dodatno aktualizirao dovodeći na scenu nevoljnike koji s oskudnom prtljagom čekaju transport u nepoznato, pod surovom paskom uniformiranih čuvara. Baš u toj nesebičnoj masi princ Tamino nalazi simbolično sklonište sklanjajući se pred izvjesnom opasnošću, da bi poslije zakoračio u spektakularni arkadijski botanički vrt koji je na pozornici HNK-a osmislio talentirani Bejer. Dolenčić “Čarobnoj fruli” nije prišao kao svetoj kravi, pa je njezinu masonski uzvišenu protokolarnu popudbinu stavio u drugi plan. Tako je kod njega i Sarastro u pjevački impresivnoj izvedbi Marka Špehara samo čovjek od krvi i mesa, baš kao i fatalna Kraljica noći i ljubimica zagrebačke publike Ivana Lazar. Ležernoj razigranosti popularne opere najviše je pridonio glumački i pjevački moćan Ozren Bilušić kao Papageno, a u tome su mu pomogle i Tri dame, Kristina Anđelka Đopar, Tamara Franetović Felbinger i Dubravka Šeparović Mušović, Marta Schweiger kao Papagena i Mario Bokun kao bruslijevski Monostatos.
Šuma scenskih citata
A da se iz razbarušene šume scenskih citata i dosjetki ne izgubi izvorna liričnost Mozartova remek-djela, pobrinuli su se seriozni Valentina Fijačko Kobić kao Pamina i Tomislav Mužek kao Tamino. Upravo mocartijanski veličanstvene bile su Gita Erben, Glorija Pinturić i Gita Hajdarhodžić iz Zvjezdica u delikatnoj ulozi Tri dječaka koje je uvježbala Magdalena Banaček, a pohvale zaslužuju i Siniša Galović (svećenik), Ivica Trubić (govornik), Božimir Lovrić (Čuvar vatre) i Robert Palić (Čuvar vode), ali i sigurni zbor kojeg je uvježbao Luka Vukšić. I dok je nova “Čarobna frula” scenski definirana, glazbeno još može rasti.
NOVA OPERA SCENSKI JE DEFINIRANA, ALI GLAZBENO BI JOŠ TREBALA RASTI