POSTAO SAM TRENER S 25, A UČIO SAM OD SAMOGA SEBE
hrvatski izbornik
Dva najveća uspjeha hrvatskih reprezentacija u 2018. ostvarila su dva varaždinska trenera. Jedan “dođoš”, a to je strateg srebrne svjetske nogometne vrste Zlatko Dalić i jedan “originalni” Varaždinec, izbornik muške teniske reprezentacije, a to je Željko Krajan.
A aktualni izbornik hrvatske vrste u Davisovu kupu, sa samo 39 godina na leđima, pred vratima je svog životnog remek-djela – osvajanja elitnog momčadskog natjecanja u jednom od najpopularnijih svjetskih sportova.
Kako to nerijetko u sportu biva, tako se dogodilo i u slučaju 39-godišnjeg Krajana koji je postao puno bolji teniski trener nego što je bio igrač. Jer, elitni sportaši vrlo često misle da je njihova igračka klasa sasvim dovoljna za domete istog ranga i s pozicije trenera, dok oni nerealizirani puno više grizu i ulažu u sebe.
A tenis je Željko počeo trenirati još kao dječačić od šest godina, a najbolji ranking na ATP Touru bio mu je 88. mjesto u kolovozu 2002. Na ATP Touru stigao je zaraditi tek 284.128 USD jer ga je na rani prekid karijere prisilila ozljeda:
Ubacili u rikverc i pobjegli
– Kad sam s 21 godinom otišao na operaciju ramena, sve je krenulo nizbrdo. A baš u to vrijeme ušao sam među najboljih 100 na ATP ljestvici. Nažalost, zbog dugog oporavka izgubio sam cijelu sezonu, a nakon toga više nikad nije bilo isto. Vratio sam se i nakon velike muke stigao među 150 najboljih, a onda mi je puknuo mišić na nozi pa sam, nažalost, sa samo 24 morao prekinuti karijeru.
No kako se u ponekom zlu može pronaći i ponešto dobroga, to ga je silno motiviralo da se dokaže kao teniski trener.
– Osjetio sam da sebe u trenerskom poslu mogu izgraditi više nego u igračkom i želio sam se dokazati. Želio sam pokazati da ja u tenisu, ako ne igrački, onda trenerski, mogu biti uspješan. Trenerskog uzora nisam imao, nikoga nisam htio imitirati, a kada sam s 25 godina počeo trenirati druge, sam sam sebi bio mentor. Učio sam na pogreškama iz vlastite igračke karijere koje sam tek poslije shvatio. Kad igraš, misliš da sve znaš, ideš glavom kroz zid, a tek se poslije opametiš.
S obzirom na to da se afirmirao u ženskom tenisu, a da bi najveći uspjeh mogao ostvariti u muškom, zacijelo je baš on pozvan da kaže koje su to razlike u treniranju tenisačica i tenisača.
– S dečkima možeš biti iskren, kažeš im kako jest, što rade loše. Kod djevojaka pak kritike treba ublažiti, moraš paziti da ih ne povrijediš. Što se pak tiče samog rada na terenu, to je ista stvar.
Hrvatski izbornik prije šest i pol godina postao je na želju naših najboljih igrača što je zacijelo puno bolje polazište nego kada šefa reprezentacije predlažu i određuju predsjednik Saveza i njegov Upravni odbor. No, i kao takav, poželjan od igrača, imao je problema od kojih su se dva provlačila kroz medije.
Riješio sukob s Pavićem
Prvi je bio onaj s Bornom Ćorićem kojeg, zbog njegove manje ozljede, nije htio staviti u sastav koji će igrati zagrebački finale Davisova kupa protiv Argentine (2016.). Po nekima je reagirao racionalno jer se odlučio za zdravog igrača koji bi mu, zlu ne trebalo, mogao zaigrati, a po drugima je pogriješio jer nije svojim izborom zahvalio igraču koji je bio izuzetno zaslužan za prolaz do finala.
Druga medijska trakavica nastala je iz njegova nerazjašnjena odnosa s ponajboljim svjetskim igračem parova Matom Pavićem. Naime, jednom prigodom Pavić je tražio da, za razliku od ostalih igrača koji u reprezentaciju dolaze najkasnije u ponedjeljak, dođe tek u srijedu. Principijelni Krajan na to nije pristao i taj je odnos zahladio do mjere da je prekinuta svaka komunikacija i da je Pavić kazao da ga u reprezentaciji neće biti sve dok je Krajan izbornik.
Srećom, u tom slučaju, nešto manje nego u onom s Ćorićem, pojavili su se “medijatori” koji su posvađanim stranama objasnili da je komunikacija zlato i da se puno toga jednim dobrim razgovorom u četiri oka može napraviti. I problem su na koncu i riješili. Uostalom, i Krajan je dovoljno razuman čovjek, zna da je izborničko umijeće i u tome da je uspješan u psihološko-motivacijskom “hendlanju” svojih igrača.