RUS IZ UKRAJINE KOJI ŽELI ULJANIK BOGATSTVO JE ZGRNUO TRGUJUĆI NAFTOM
Multimilijarder zainteresiran za Uljanik ne sjeća se kad je zaradio prvi milijun, a bogatstvo je zgrnuo kupujući benzinske pumpe po Rusiji
Sudbina Uljanika u ovom je trenutku i dalje neizvjesna, no nekako se najviše nade polaže u dolazak stranog ulagača koji bi mogao kupiti ovo brodogradilište i udahnuti mu novi život. A taj netko mogao bi biti multimilijarder Vadim Novinski, ukrajinski oligarh čije se bogatstvo procjenjuje na oko tri milijarde dolara. Predstavnici Smart holdinga koji je u vlasništvu Novinskog već su bili u pregledu brodogradilišta, u tijeku je dubinsko snimanje stanja, a Novinski je nakon toga ustvrdio kako je situacija u Uljaniku teža i složenija nego što je mislio. Naravno, ova izjava ne znači ništa. Riječ je, vrlo vjerojatno, o uspostavljanju pozicije za pregovaranje i pokušaju snižavanja cijene koju bi kao ulagač, morao izdvojiti za ovu tvrtku. A Vadim Novinski, nema sumnje, zna pregovarati. Jer upravo je vještim pregovaranjem i stvorio svoje poslovno carstvo. Tijekom osamdeset Novinski je bio samo jedan od inženjera u St. Peterburgu koji je u ovaj grad došao iz gradića Stara Rusija, mjestašca malo većeg od Vinkovaca. Iako je pisati o početku stvaranja poslovnih carstava za većinu ruskih i ukrajinskih medija gotovo zabranjena tema, to posebno vrijedi za Novinskog. Jednostavno, nema namjeru ni s kim razgovarati o tome kako je počeo uzdizati svoj poslovni imperij koji je začet u vrijeme raspada SSSR-a. – Ne sjećam se kako sam zaradio svoj prvi milijun. Bilo je to jako davno. Uglavnom, bilo je to vrijeme za hrabre i odvažne, puno poslovnih prilika – ustvrdio je Novinski u intervjuu koji je dao ukrajinskim medijima prije nekoliko godina. Ono što se pouzdano zna jest da je Novinski od Lukoila dobio cijelu mrežu benzinskih crpki u okolici St. Peterburga koje je uključio u svoju kompaniju Sjeverozapad Oil. U kratko vrijeme ušao je u krug “zlatne poslovne mladeži” St. Peterburga, a prema svemu sudeći, dobio je zadatak razvijati posao u Ukrajini kako bi ruski oligarsi, okupljeni u tom krugu, preuzeli što je moguće više ukrajinskih tvrtki.
Uzimao zlato za naftu
Počeo je s prodajom nafte i plina na Krimu, koji je tada još bio u sastavu Ukrajine. Kako u to vrijeme nije bilo novca na tržištu, plaćanje se mahom odvijalo barterom, odnosno razmjenom dobara između nekoliko povezanih poslovnih subjekata, pri čemu je Novinski za isporučenu naftu rado primao naplatu u zlatu, rude, ali i dionice tvrtki iz metalurške i naftne branše. U relativno kratko vrijeme stekao je prilično velik i raznolik portfolio, no to je bio tek početak pravog “zamaha” Novinskog u Ukrajini. U kratko je vrijeme uspio privatizirati velike metalurške kombinate u Ukrajini poput Ingulets Iron Ore, velike tvrtke koja se bavi čelikom i koja u svojem vlasništvu ima nekoliko čeličana. Poslije se nagađalo kako je privatizacija i u ovom slučaju bila “naštimana” kako bi vlasništvo dobio upravo Novinski, no on to kategorično odbija sve vrijeme. – Mislim da je sve bilo fer i korektno u tom poslu – ustvrdio je Novinski prije nekoliko godina pred istražnim povjerenstvom ukrajinskog parlamenta kada je ponovno otvoren slučaj privatizacije Inguletsa. Povezanost ovog ukra-
jinskog oligarha s vrhom ukrajinske politike seže još u vrijeme dok su Kijev i Moskva bili prilično bliski. Kao utjecajni vlasnik velikih industrijskih postrojenja i čeličana diljem zemlje, Novinski je bio rado viđen gost u društvu ukrajinskih predsjednika. Za Kučmu je ustvrdio kako je riječ o najboljem predsjedniku kojega je Ukrajina ikada imala, a posebno je bio blizak s ruski orijentiranim Janukovičem. Upravo je iz Janukovičevih ruku Vadim Novinski primio 2012. povelju o stjecanju ukrajinskog državljanstva.
Spašavao nogometni klub
Nedugo nakon toga Novinski se, kao novi ukrajinski državljanin, uključio u tamošnju politiku. I to prilično uspješno. Kandidirao se na izborima 2013. za zastupnika u ukrajinskom parlamentu i osvojio izbore predstavljajući jednu od oblasti na Krimu. Iako je na izborima išao kao neovisni kandidat, koristio je usluge potpuno istih PR stručnjaka i spin majstora koji su radili za Janukoviča u ostalim dijelovima Ukrajine. Naravno, bilo je potpuno jasno da je Janukovič dao svoj blagoslov Novinskom za ulazak u politiku i za “preuzimanje” političke vlasti na Krimu. Zauzvrat, po Janukovičevu nalogu, Novinski je spasio financijske propasti nogometni klub Sevastopolj, svojevrsnu sportsku ikonu na tom poluotoku. Doduše, prvi mandat Novinskog nije pretjerano dugo trajao. Samo tri mjeseca nakon što je ušao u parlament u Ukrajini je izbila Euromajdan revolucija. Za razliku od većine bogatih Rusa koji su “drmali” ukrajinskom političkom, ali i gospodarskom scenom, Novinski nije bježao pred neredima i sukobima koji su se preselili na ulice Kijeva i ostalih ukrajinskih gradova. Dapače, vrlo se otvoreno svrstao na Janukovičevu stranu i ušao službeno u njegovu Stranku regija te je čak i sudjelovao u donošenju takozvanog “diktatorskog zakona” koji je prosvjednike na ulicama proglasio kriminalcima. U svakom slučaju, stav Novinskog prema Euromajdanu i ujedno prema Ukrajini na neki je način prilično vjerna preslika Putinova stava prema Ukrajini. Nema nikakve sumnje kako je Vadim Novinski jedan od glavnih “igrača” koje Putin ima na ukrajinskoj političkoj i gospodarskoj sceni. Uostalom, Novinski je prosvjednike među prvima proglasio vragovima. – Vrag je bio prvi revolucionar u povijesti koji se pobunio protiv Boga. Svi su revolucionari i prosvjednici mali vragovi – ustvrdio je Novinski u vrijeme dok se revolucija na Majdanu još zakuhavala. Već u prosincu 2013., kada su se sukobi policije i prosvjednika uvelike razbuktali i kada je krv već tekla ulicama Kijeva, bilo je prilično jasno kako su dani Janukoviču odbrojeni. I upravo nekako u to vrijeme Janukoviča su već naveliko napuštali njegovi najbliži saveznici. Ali ne i Novinski. On je ostao u Kijevu, a kako je tvrdio poslije, upravo je on posredovao u pregovorima između Janukoviča i opozicije kako bi se, kao što je rekao, “izbjeglo krvoproliće”. Prema nekim informacijama, susreo se čak i s vođama Desnog sektora kako bi uspio povezati sve strane u sukobu. U to vrijeme Novinski nije krivio Janukoviča za ubojstva koja su se događala na Majdanu, niti je držao kako se Janukovič grčevito drži vlasti za koju je, činilo se tada, bio spreman učiniti sve. Tvrdio je kako ubojstva naređuju oni koji će od toga izvući korist. Nije pri tome nikoga imenovao. Uskoro je Janukovič pobjegao u Rusiju, no Novinski, njegov veliki prijatelj i etnički Rus, ostao je u Ukrajini. Na novim izborima kao član oporbenog bloka izborio je novi mandat u parlamentu. Danas je Novinski jedan od oligarha s možda najnestabilnijom pozicijom u svojoj državi. Naime, prilično je velik animozitet između njega i sadašnjeg ukrajinskog predsjednika Porošenka, koji je svojedobno prerastao čak i u fizički obračun. Naime, u jednoj od soba parlamenta u vrijeme revolucije na Majdanu sukobili su se njih dvojica zbog onoga što se odvijalo na ulicama Kijeva, i to do te razine da su ih prisutni u sobi morali razdvajati kako ne bi krenuli šakama jedan na drugog. Porošenko mu je tada dobacio kako je on samo “pravoslavna kuja” aludirajući na rusko podrijetlo Novinskog i njegovu privrženost pravoslavlju. Paradoksalno je kako je upravo Porošenko bio prilično blizak Novinskom u vrijeme dok je Janukovič čvrsto vladao zemljom, nekoliko godina prije nego što se revolucija na Majdanu rasplamsala. – Novinski i Porošenko svojedobno su bili veliki prijatelji, ali dolaskom na vlast puno se toga promijenilo. Tako se promijenilo i sada. Ipak, nema nikakve sumnje kako će njih dvojica ponovno biti, prije ili poslije, u dobrim odnosima – kaže počasni konzul Ukrajine u Hrvatskoj Ivica Pirić. On je inače odličan poznavatelj ukrajinske političke i gospodarske scene, a i osobni je prijatelj s cijelim nizom visokopozicioniranih ukrajinskih političara i oligarha. Uključujući samog Vadima Novinskog. – Upoznao sam ga prije sedam godina, poznajem i njega i njegovu obitelj. Prijatelji smo, vrlo je staložena i prizemljena osoba, bez obzira na bogatstvo koje posjeduje – kaže Pirić. Naravno, Novinski je i dalje aktivan u ukrajinskoj politici, kao jedan od lidera tamošnje opozicije, no glavna stvar kojom se bavi ipak je veliki biznis – metalurgija, čeličane i cijeli niz povezanih poslova. Pri tome nastoji uskladiti svoju poziciju poslovnog čovjeka s političarom. Nakon ruske aneksije Krima prodao je ili se na drugi način riješio svih poslova koje je imao na poluotoku kako ne bi dolazio u neugodnu situaciju, a upitno je i koliko kontrole ima nad svojim tvrtkama na istoku Ukrajine, području koje je pod kontrolom ruskih separatista. U svakom slučaju, očito je da nastoji održati, u političkom smislu, utjecaj u Ukrajini, a istodobno širi i svoje poslovno carstvo. Jedna od mogućih destinacija za širenje sada je i Hrvatska, a prilika bi mogao biti upravo Uljanik kao posrnulo brodogradilište. Novinski je bio na razgovoru s premijerom Plenkovićem, a susret je organizirao počasni konzul Pirić. – Moj je cilj da u Hrvatsku dovedem sve ukrajinske oligarhe. Kad dođe jedan, drugi idu za njim. Nije bilo lako dovesti Novinskog, no prvi su koraci napravljeni. Očito je da premijer i Vlada žele održati brodogradnju, a Novinski nije tu radi brze zarade. On ulaže da bi dugoročno ostao u ovom poslu. U svakom slučaju, riječ je o čovjeku koji ima sredstva i koji poznaje posao, a ulaskom Ukrajinaca u brodogradilište stvorili bi se novi poslovi i podigla konkurentnost tvrtke – kaže Pirić. Prema njegovim riječima, ovo ipak nije prvi kontakt Novinskog s Hrvatskom. – U vrijeme premijera Sanadera Smart holding planirao je kupiti željezare u Sisku i Splitu. Posao je već bio dogovoren, no tada je hrvatska Vlada postavila još jedan uvjet koji Novinski nije želio prihvatiti. Sve je propalo iako je ugovor bio pred potpisivanjem – kaže Pirić navodeći kako mu Novinski nije otkrio koji je to zahtjev u posljednji tren Sanader postavio.
Uljanik osrednji zalogaj
Nema sumnje kako je Novinskom prilika za ulazak u hrvatska brodogradilišta prilično zanimljiva opcija. Prije svega, pod svojom kontrolom ima čeličane i metalurške kombinate koji su glavni dobavljači sirovine i repromaterijala u brodogradnji. Drugo, i možda važnije, ulaskom u hrvatska brodogradilišta ukrajinski oligarh stječe ulaz u sustav brodogradilišta Europske unije. No istodobno, koliko god jako želio Uljanik, ne treba sumnjati da ga Novinski neće preplatiti. Riječ je o vrlo uspješnom pregovaraču, čovjeku za kojega su tvrtke veličine Uljanika tek osrednji zalogaj, na kakve je već naučio odavno. Upravo u tom svjetlu treba promatrati i njegove najave o nagomilanim problemima i dubiozama u Uljaniku, kao početnu pregovaračku poziciju. Jasno je kako bi za Uljanik bilo dobro da se pojavi strateški partner. A hoće li to biti ukrajinski oligarh s vezama u Rusiji, tek ostaje za vidjeti. A na to svakako neće trebati još dugo čekati ma koliko budući pregovori bili teški.