SILOM PRILIKA MORALA SAM I JA NAPUSTITI SLAVONIJU
Slavonka Ružica Vukovac bila je u “prvim redovima” Mosta, a nakon što je čula razgovor jednog SDP-ovca o tome kako će razbiti njezinu stranku, bili su prekinuti postizborni dogovori s lijevom koalicijom. Nakon raspada koalicije s HDZom i odlaska s mjesta državne tajnice u Ministarstvu poljoprivrede, zaokrenula je i život i karijeru.
Povukli ste se iz političke žiže, preselili se iz Slavonije u Rijeku i zaposlili u odvjetničkom uredu. Što vas je nagnalo na takav zaokret?
– Nakon odluke premijera Vlade RH o raskidu suradnje s Mostom, i sama sam razriješena dužnosti državne tajnice u Ministarstvu poljoprivrede. Nakon toga javila mi se suradnica, osoba s kojom sam u nekoliko navrata javno na tiskovnim konferencijama ukazivala na nelogičnosti u provedbi LEADER programa u Hrvatskoj. Ponudila mi je posao u svom odvjetničkom uredu. Zbog mog angažmana u politici i javnog prokazivanja niza nelogičnosti koje nam se događaju, kako u Slavoniji tako i diljem Lijepe Naše, i ja i moja obitelj doživjeli smo bezbroj neugodnosti, čak i prijetnji. Rado sam, stoga, prihvatila poziv u drugi dio Hrvatske, kao i angažman na nešto drukčijem radnom mjestu.
Što konkretno radite?
– Trenutačno sam angažirana oko isplate naknada HT-a jedinicama lokalne samouprave, a sve jer teleoperateri dulji niz godina koriste infrastrukturu u lokalnom vlasništvu, no naknade za to su ili minorne ili uopće nisu ugovorene. I sama sam bila načelnica pa mi je jasno koliko je općinama prihod ove vrste bitan.
Nedostaje li vam selo? Jeste li “digli ruke” od aktivnog bavljenja poljoprivredom?
– Silom prilika morala sam napustiti Slavoniju. Nadam se da to neće biti trajno. Na gospodarstvu mojih roditelja nema prostora za još jednu plaću. Uz roditelje, na farmi radi i moja mlađa sestra sa suprugom i djecom. S obzirom na politiku koja se u resoru poljoprivrede vodi, upitna je i njihova egzistencija. Dulji niz godina, zapravo, moja obitelj samo preživljava, uz naporan rad i po 16 sati dnevno, bez slobodne nedjelje ili godišnjeg. Žalosno je da još uvijek ne postoji ozbiljna politička volja da se podrže takva gospodarstva koja su, unatoč svemu što su im dosadašnje Vlade priređivale, ostala na životu. Naši političari i dalje donose zakone kojima se poljoprivrednicima nameću nove namete i administrativne barijere, dok državnog zemljišta za takve obitelji nema. Nije važno jeste li obrazovani, mladi, stočari, proizvodite li mlijeko u nemogućim uvjetima, za nas jednostavno obradivih površina u vlasništvu države – nema. Prednost se daje dosadašnjim posjednicima, ratarima... u pra-