Branitelji i građani Vukovara pokazali su da je važno biti, a ne samo govoriti

U svojoj knjizi “Nada” iz 1938. godine poznati francuski književnik i publicist André Malraux (3. 11. 1901.23. 11. 1979.) opisuje svoje dojmove iz Španjolskog građanskog rata u kojem se od 1936. godine borio na strani republikanaca. Kada je jedne noći ušao u rov kraj Teruela susreo je republikanskog borca koji nekoliko dana i noći nije ni jeo niti spavao. Bio je u poderanoj i blatnjavoj odjeći. “Zbog čega si ovdje?” upitao ga je Malraux. Čovjek mu je odgovorio: “Zbog dostojanstva i časti”. Odgovor je bio pravi… pomislio je Malraux: “Biti a ne reći”! Te su me riječi podsjetile na hrvatske branitelje i građane grada Vukovara koji su u okruženju branili grad od nadmoćnijeg i naoružanijeg neprijatelja. Nakon tri mjeseca bitke za Vukovar, grad je 18. studenog 1991. godine pao u neprijateljske ruke. Branitelji i građani koji su se borili za slobodu Vukovara bili su zatočeni i ubijeni a stanovnici protjerani iz svojih razrušenih i spaljenih domova. Svake godine 18. studenog gledamo filmove o razrušenom Vukovaru i stanovnike kako u koloni napuštaju svoj razrušeni grad noseći u rukama najlonske vrećice u kojima je cjelokupni ostatak njihove imovine. Mi ne znamo njihova imena… Mi samo znamo da su to ljudi koji su izgubili svoj dom i svoj grad! Ali zato svake godine znamo imena onih političara koji su bili u koloni sjećanja.