OD ČUVANJA KOZA DO Z U IZBJEGLIŠTVU JE RAZBIJAO PROZORE PA SU GA UPISALI NA NOGOMET
Sport
Čovjek kojem se divi nogometaški svijet, Luka Modrić, osvojio je Zlatnu loptu što je, kako je i sam priznao, više od dječačkih snova. Njegova životna priča postala je inspiracija mnogim dječacima da je snove moguće ostvariti, uz naporan rad, dakako. Trnovit je bio put dječaka koji je pripadao generaciji „djece rata“do globalne zvijezde. Put od slučajno snimljenih kadrova od strane dokumentarista kako vraća djedove koze po kamenjaru obronaka Velebita, gdje uspijevaju „samo Modrići, poskoci i bura“, do veličanstvene slike na kojoj ljubi Zlatnu loptu.
Lukina je obitelj iz Modrića, zaselka Zatona pokraj Obrovca, dalmatinskog sela smještenog na kršovitim obroncima Velebita južno od vrha Sv. Rok. Djed nogometaša Luke, također Luka, bio je cestar koji je radio na održavanju stare državne ceste koja je povezivala Dalmaciju i Liku preko Obrovca i Sv. Roka. Stipe Modrić, nogometašev otac, rođen je u kući koja je u vlasništvu državnih cesta, oko kilometar udaljenoj od Sv. Roka. S majčine strane, Luka je podrijetlom iz Kruševa, majka mu je djevojački nosila prezime Dopuđ. Roditelji nogometaša Luke do početka srpske agresije radili su u obrovačkim poduzećima. Mali Luka, iako rođen u Zadru, kao dječak je, do svoje šeste godine, živio na padinama Velebita.
Ubili mu djeda
Obitelj Luke Modrića 1991. zatekla se na okupiranom području na kojem su razulareni pripadnici srpskih vojski, JNA i vojske tzv. SAO Krajine, započeli neviđeni teror nad Hrvatima koji nisu uspjeli pobjeći. Nakon što su kod Maruna ubili šestoro staraca, četnici su 18. prosinca 1991. ubili i starog Luku Modrića, djeda poznatog nogometaša koji je za blagom otišao petstotinjak metara od kuće. U tom trenutku primijetile su ga srpske patrole i bez ikakva razloga izrešetale rafalima.
Mještani i rođaci tražili su starog Luku koji je otišao za blagom i pronašli ga mrtvog. Nakon pokopa, roditelji i šestogodišnji Luka nekako su uspjeli prijeći u Zadar. Čim su izišli, odmah su im zapalili kuću. Kad su se kao izbjeglice pojavili u Zadru, mali Luka i njegovi roditelji dobili su smještaj najprije u hotelu Kolovare. Na parkiralištu i uz prostor hotela Kolovare mali Luka, prije nego je pošao u školu, stalno je šutirao loptu i često razbijao prozore nižih katova hotela. Kad je direktor hotela „poludija“, pronašao je Lukina oca i rekao mu da ga upiše u nogometnu školu i da troši energiju na treninzima. Modrićev otac, nakon što je kao mehaničar pronašao posao u Hrvatskoj vojsci, poslušao je mudar savjet i upisao sina u nogometnu školu NK Zadar 1992. Iste godine mali Modrić upisao je prvi razred u OŠ Krune Krstića. No, srpska granatiranja Zadra su često pre-