5. prosinca Putin umire od straha jer je Plenković osudio Ruse
nogometaša u Francuskoj, Janice, Ivice, Blanke, Sandre, Sinkovića, Martina, Fantele i Marenića, Glasnovića, Srbića... do nogometnog srebra u Rusiji, Čilića, Borne i Lukine Zlatne lopte u Parizu – hrvatski je sport najsnažnija legitimacija države u kojoj se pobjednička Oluja prenijela na sportska borilišta. Zacijelo je golema većina istih građana koji su na Trgu bana Jelačića u Zagrebu dočekali generale Gotovinu i Markača dočekivala i hrvatske sportaše, u istom nacionalnom zanosu. Tako je i Modrića sinoć dočekala cijela Hrvatska, on je istu zastavu koju je Tuđman poljubio na kninskoj Tvrđavi izvjesio na dvjema najvećim i najjačim sportskim tvrđavama u svijetu, na tvrđavi Svjetskog prvenstva i Reala. Putin će umrijeti od straha, Andrej Plenković iznova je osudio Ruse, ovaj put njihovu akciju u Kerčkom tjesnacu gdje su zarobljena tri ukrajinska broda. U takvim osudama premijer postiže dva učinka, oba “u interesu” Hrvatske – umanjuje šanse za hrvatski izvoz u golemu zemlju kojoj je potrebno mnogo toga što Hrvati proizvode ili mogu proizvoditi, i ide na ruku uvoznom lobiju, to jest moćnim zemljama EU iz kojih uvozimo manje-više sve, pa i – slamu. Premda bismo slamu mogli izvoziti jer je ima neizmjerno mnogo u glavama hrvatskih političara. Inače je Plenkovićeva pomoć Ukrajini (među ostalim i obećanje da će joj iz iskustava Hrvatske pomoći u reintegraciji “okupiranih terirorija”) urodila nezapamćenim plodovima – dok se hrvatski premijer istrčava ne bi li se dodovorio europskim i svjetskim gazdama, dotle te gazde boli ona stvar za ruska posezanja i “tenzije” u Ukrajini. Zapravo postoje samo dva europska državnika koji “štite” Ukrajinu, i ne zna se koji je jadniji i nemoćniji – hrvatski premijer Plenković i ukrajinski premijer Porošenko. život drugo. A taj život u spomenutim zemljama diktiraju upravo oni – pogotovo Macron u Francuskoj – koji su postali ikone blagostanja u EU. Kad gledate čelnike razvijenih europskih država kako danomice paradiraju, rekli biste da svadba ne prestaje. Kroz blještavi zastor te svadbe provalili su građani s kojima se eksperimentira kao sa životinjama i koje se povećanjem državnih trošarina na gorivo želi odvratiti od automoblia i prisiliti na javni prijevoz, a sve su nezadovoljniji i drugim poskupljenjima, troškovima i porezima kojima se na njih, pogotovo na sirotinju, svaljuje nepodnošljiv teret. Tako ne prestaje tradicionalni antagonizam između naroda na jednoj i sprege vlasti i bogatuna na drugoj strani. U Hrvatskoj ima mnogo više razloga za prosvjede, ali Plenković vodi razumnu politiku: da ne bi izišli na ulice i sukobljavali se s policijom, očajnike i nezadovoljnike tjera u inozemstvo.