Napeti roman o posljedicama literarnog ogoljivanja pred ljubopitljivim čitateljima
Nije slučajno preiskusni poznavatelj lomnih strana ljudske duše Roman Polanski snimio film po romanu “Prema istinitoj priči” sve poznatije francuske spisateljice Delphine de Vigan. I to samo dvije godine nakon što se roman “Prema istinitoj priči” pojavio u knjižarama, pred ljubopitljivim čitateljima koji sve više vole razotkrivajuću, gotovo voajersku literaturu sa snažnom autobiografskom notom. Kritika baš i nije pohvalila film redatelja koji je u SAD-u persona non grata, no zato je Delphine de Vigan dobila brojne komplimente za svoj četvrti roman, a s njime je prikupila i nekoliko važnih francuskih nagrada koje su joj, poput Red Bulla, dale dodatna krila. A je li ta književnica, koja je prvi roman napisala pod pseudonimom, zaslužila i komplimente i nagrade, među kojima je i nagrada Renaud? Sasvim sigurno jest. Napisala je zreli roman o pisanju romana, prozu koja će biti zanimljiva i ljubiteljima zahtjevnijeg i emotivnijeg štiva, ali i dragocjena književnim teoretičarima jer iz prve ruke otkriva svu složenost spisateljskog rada. Raspreda i o pisanju kao takvom, i to u današnje vrijeme kada ljudi preko društvenih mreža poklanjaju najskrivenije dijelove svojih života potpunim neznancima. Roman “Prema istinitoj priči” ima i više nego dovoljnu količinu napetosti i neizvjesnosti, iako nije pisan u maniri psihološkog trilera. Trilerski zaplet zapravo se pojavljuje tek na kraju romana, a rasplet više zbunjuje nego što objašnjava, uostalom baš kao i cijeli roman. Okosnica romana lik je tajanstvene L., žene koja se decentno nametnula uspješnoj književnici Delphine koja nenadano ostaje bez inspiracije, i to u jeku svog trijumfalnog uspona na literarni komercijalni Olimp. Istina, Delphine se bori s anonimnim prijetećim pismima koja, navodno, šalje netko iz njezine obitelji razljućen otkrivanjem obiteljskih tajni. Djeca su joj maturirala, brak joj je odavno razoren, a partner je prezaposlen da bi joj bio stalna podrška. Istina, naša Delphine vodi komotan građanski život, ima brojne prijateljice za opuštanje uz alkohol i ples, ali mora neprestano pisati, isporučivati nove rukopise kao na traci i stalno se servilno smijati svojim čitateljima, biti pristojna i kooperabilna sa svojim agentima i nakladnicima, novinarima i kritičarima... Ukratko, Delphine mora biti savršena u svemu kako bi u javnosti pokazivala lice uspješne književnice koja se nadmoćno bori s vlastitim nesavršenostima i problemima, a sve da bi stekla poklonike koji su spremni izdvojiti novac za njezine knjige. Trgovina je u prvom planu, ruku pod ruku s uspjehom. U tom suvremenom košmaru, bezimena L., za koju saznajemo da je s Delphine išla u isti razred (iako je nema na razrednim fotografijama i nitko je se baš pouzdano ne sjeća) polako ali sigurno postaje Delphinin alter ego. Točnije rečeno, ona i jest njezin alter ego, njezina dvostrukost koja s vremenom preuzima uzde njezine karijere, ali i njezina privatnog života i zaposjeda i njezine misli i postupke (a onda i njezin mail bez kojeg danas gotovo nitko ne može funkcionirati), ne obazirući se na okolinu. Svi mi imamo L. u svojoj glavi jer svi mi imamo dvostruki identitet, što može biti jako opasno kada nije izgrađen ni onaj prvi i osnovni. Naravno, Delphine de Vigan kao autorica koja zna istkati konkretnu radnju, svoj je roman “Prema istinitoj priči” uspješno dovela do romaneskne kulminacije koja je podosta mračna i na rubu opasne psihotičnosti. Stoga se ovaj roman može čitati i kao upozorenje onim piscima koji se olako upuštaju u ogoljivanje svoje intime oceanu ljudskih duša koje su u prilici pročitati njihove knjige i tako doći u potpuno neograničene i neomeđene odnose sa samim autorom. I pritom izgraditi svoju sliku autora i njegovih mogućnosti, jer im se autor pišući o sebi (a da ga na to nitko nije natjerao) zapravo sam poslužuje kao hrana na pladnju. Čitatelj tu treba samo očistiti meso od kostiju, a kosti ispljunuti u smeće. Brrrrr... A u romanu “Prema istinitoj priči” Delphine de Vigan je taj pisac na pladnju, umjetnik koji se bori s vlastitom biografijom i hrana za ljude koje nikada neće osobno upoznati.