Predsjednica je u silaznoj putanji, Milanović ima sve veće izglede da dođe na Pantovčak
UGLEDNI ČLAN SDP-a I SIN OSNIVAČA STRANKE SPREMAN JE POMOĆI MILANOVIĆU DA POSTANE PREDSJEDNIK HRVATSKE
MILANOVIĆEVI SU IZGLEDI DA DOĐE NA PANTOVČAK SVE VEĆI JER JE PREDSJEDNICA U SILAZNOJ PUTANJI
Upravo je Ivan Račan, sin prvog predsjednika SDP-a Ivice Račana, odigrao veliku ulogu u nastojanju da Zoran Milanović postane šef SDP-a. Bilo je to 2007. Samo godinu dana poslije Ivan Račan bio je i ključna figura koja je inicirala ideju da SDP-ov predsjednički kandidat bude Ivo Josipović. Danas, deset godina kasnije, Ivan Račan otvoreno kaže da je spreman pomoći Zoranu Milanoviću i da pobijedi Kolindu Grabar-Kitarović te postane predsjednik države ako se, naravno, odluči na kandidaturu. Razgovarali smo o tome zašto smatra da Milanović ima šansu u toj bici, što bi njegova pobjeda uopće značila za političku scenu u Hrvatskoj, može li ići kao nezavisni kandidat ili mu je ipak potreban SDP, ali i o stanju u stranci koju je stvarao i gradio upravo njegov otac, a koja je danas doslovce na koljenima.
Hajdemo odmah u glavu – kakve su šanse da Zoran Milanović pobijedi u utrci za predsjednika?
Kako stvari stoje, jako dobre. Trenutačno nema profiliranih kandidata na liberalno-lijevoj strani, a sve je manje vremena do izbora, tako da su i Milanovićevi izgledi svakim danom sve veći.
Prije samo godinu dana kazali ste da bi upravo Milanović mobilizirao sve na „suprotnoj“strani i da bi to najviše išlo na ruku upravo Kolindi Grabar-Kitarović?
To mu je problem za drugi krug, ali prvo mora odlučiti hoće li ići u to, što samo on zna, kao što moramo doznati i tko će biti glavni protukandidati.
Prije samo pet mjeseci to je izgledalo kao izgubljena bitka i da predsjednica drugi mandat osvaja glatko?
Dvije su se okolnosti razbistrile. Prva je okolnost da je predsjednica dostigla svoj trenutak najveće popularnosti na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a postoji staro pravilo da morate biti najbolji onda kada su izbori. Nema koristi biti na vrhuncu onda kada nema izbora. Predsjednica je sada u silaznoj putanji zbog cijelog niza razloga. Vjerojatno je najveći taj što je predsjednička funkcija bez ovlasti, ona nema što raditi. To je i druga okolnost. Postojeći sustav svakog predsjednika čini paradnim predsjednikom, a daje mu veliki legitimitet izravnim izborom. To treba mijenjati. Postojeći sustav svakog predsjednika vodi u veliku popularnost na početku mandata uz neke bljeskove u sredini mandata i padanje prema kraju kada se mora rezimirati što je to predsjednik napravio, a u suštini nema se što za reći. Bez ovlasti nema se što ni raditi.
Milanović kao paradni predsjednik, je li to za njega?
nastavak s prethodne stranice >> Poznavajući ga, on bi tu funkciju obnašao na svoj način. Napravio bi to vrlo zanimljivim za javnost i medije.
Može li mu Dalija Orešković pokvariti planove?
Rekla je da to nije njezin cilj, da ona ne ide na predsjedničke izbore.
Vidite li u Daliji Orešković potencijal da postane političarka i može li pojedinac danas uspjeti bez stranke iza sebe?
Što su slabije postojeće opcije, to je veći potencijal za nove ljude i pojave. Dalija Orešković ima dobru startnu poziciju, bila je zapažena kao predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, a odbacila ju je HDZ-ova vlast. To je gotovo idealna kombinacija da se nešto napravi u ovom trenutku kad je HDZ na vlasti, a HDZ-ovi ministri sami govore da u Hrvatskoj ima korupcije.
Je li Milanoviću pametnije da ide na izbore kao nestranački ili kao SDP-ov kandidat?
Interes SDP-a trebao bi biti da ima svojeg ili podrži kandidata koji će postati idući predsjednik države. Međutim, SDP je zarobljen u agoniji. SDP je u ovom periodu već morao odrediti svoju platformu za predsjedničke izbore i otvoriti proces za izbor kandidata. Ništa od toga nije napravljeno. Ide se prema euroizborima po inerciji. To je zapravo stihija u kojoj nije moguće reći što Zoran Milanović, ako ide u kandidaturu, treba napraviti. Treba li on otići u SDP tražiti podršku ili dopuštenje? Je li mu podrška SDP-a korisna ili štetna? Ne znam odgovore na ta pitanja, ali nadam se da ima još dovoljno vremena da se sve to popravi. Ne bi bilo dobro da Milanović ide u predsjedničke izbore bez ikakvog upliva SDP-a. To ne bi bilo dobro i pokazivalo bi da je on potpuno odbačen od SDP-a ili potpuno izvan SDP-a. Ipak je on bio predsjednik stranke dugi niz godina i predsjednik Vlade i zato bi se morao naći način za suradnju.
Koji su to razlozi zbog kojih su se ljudi počeli „okretati“od predsjednice?
Ona od samog svog izbora pleše po rubu družeći se s nekim ljudima koji su sporni. Upetljala se i u neke aktualne afere za koje još nema razrješenja. U konačnici, to je zapravo sve što imate od njezina djelovanja jer niti ima ovlasti da nešto radi niti je nešto drugo radila. Na nekoj instinktivnoj razini jednostavno ne možete podržati nekoga za koga nemate osjećaj da je bilo što pridonio, a nominalno obnaša bitnu i veliku funkciju. Na neki način postojeći sustav zapravo osuđuje predsjednike da traju samo jedan mandat.
I kod Milanovića ima materijala za negativnu kampanju. Morao bi opet objašnjavati što je s Tomislavom Sauchom, što je s njegovim koketiranjem s desnicom, izvlačit će mu se odnos prema šatorašima…
Da, hoće, ali unatoč svemu tome, vi mene i dalje pitate o Zoranu Milanoviću, a ne o nekim drugim kandidatima. Dakle, jasno je da on unatoč svojim manama egzistira kao vrlo interesantan kandidat. Da, ima nedostataka, naravno. Radio je nešto. S puno toga ne morate se složiti. I ja sam nezadovoljan s mnogo toga, ali rezimirajući potencijalne kandidate, ima najveću šansu. Može pobijediti.
SDP se mora odmaknuti od paradnog pljuckanja po onome što radi Vlada. To je reaktivna politika koja je osuđena na neuspjeh jer SDP više nije stranka čiji birači znaju što ona predstavlja
Najgore što mu se izvlači jest to da je grobar ljevice i da netko tko je grobar ljevice ne može spašavati tu ljevicu?
Često mi ljudi u razgovorima kažu da osjećaju kao da im je Zoran Milanović ostao dužan. Da je njegov potencijal bio veći od onoga što je napravio. Oko toga se mogu složiti. No reći više od toga je previše. Socijaldemokracija je generalno u krizi, a SDP se nalazi u lošoj situaciji. Milanovićeva kandidatura, sama za sebe, ne može pomoći SDP-u da se konsolidira niti može odmoći. Predsjednički su izbori personalizirani izbori, bira se osoba i u konačnici je manje bitno koje stranke podržavaju koga u odnosu na parlamentarne i lokalne izbore. Politički sustav u Hrvatskoj je partitokrativan, ali kod predsjedničkih izbora to nije presudno. SDP se mora početi mijenjati iznutra. Mora se ponovno početi graditi, a tada i Milanovićeva kandidatura može pomoći u okupljanju i stvaranju nove energije.
Što bi SDP trebao napraviti da iskoristi tu potencijalnu kandidaturu?
Minimum bi bio definirati proces izbora kandidata. Odrediti kriterije i otvoriti kandidiranje pa omogućiti da se glasanjem svih članova izabere kandidat ako ih ima više. To treba početi pripremati. Međutim, svega toga u ovom trenutku, koliko vidim, nema.
SDP se još nije maknuo s teme političke sudbine Davora Bernardića. Je li on preživio rušenja ili nije?
To je agonija koja traje. Međutim, ni odlazak Davora Bernardića ni njegov ostanak na mjestu predsjednika stranke sam po sebi neće riješiti krizu SDP-a ili dovesti do toga da SDP krene u boljem smjeru. SDP se mora odmaknuti od paradnog pljuckanja po onome što radi Vlada. Dominantno ponašanje SDP-a, u ovome trenutku, jest da čeka da vidi što radi HDZ na vlasti i onda reagira paradno pljuckajući po tome. To je reaktivna politika koja je osuđena na apsolutni neuspjeh jer SDP više nije sam po sebi jaka stranka čiji birači jasno znaju što ona predstavlja. Birači SDP-a trenutačno su zbunjeni i osipaju se. Pa i dio zastupnika izabranih u Saboru s liste SDP-a prešao je čak i u HDZ-ov klub. To su događaji koji rade duboku eroziju.
Kako gledate na te odlaske?
Problem je u političkom sustavu koji to omogućava, pa čak i promiče političko trgovanje. Zastupnici nisu izabrani u Sabor svojim imenima i prezimenima nego s imaginarnih lista i građani za njih uglavnom nisu ni čuli dok nisu postali medijska roba zbog tih prelazaka. To je sustav koji je loš, građani moraju znati tko su njihovi zastupnici. Kada zastupnici budu birani svojim imenom i prezimenom, tada će to ime i prezime nešto bolje i čuvati. To je i dio ukupnog neuspjeha politike u Hrvatskoj. Zastupnici u Saboru postali su saborski zastupnici kao da su oni zastupnici Sabora. Isto tako kaže se da su oni zastupnici neke stranke. Pa nisu, oni su valjda zastupnici nekih građana. Napravili smo jednu veliku nakaradu od parlamentarnog sustava.
Kakav biste vi politički sustav?
Treba ići prema mješovitom i većinskom sustavu – i zborne jedinice, jednomandatni okruzi. Može se sačuvati nešto partitokrativnog nasljeđa, da baš ne idemo potpuno preko noći u promjenu, ali najveći broj zastupnika mora biti izabran imenom i prezimenom iz svojih jedinica. Građani moraju znati tko ih predstavlja. U suprotnom to nije predstavnička demokracija, nego ovo što imamo, zastupnike Sabora i svojih stranaka. Pri tome, izborne jedinice za Sabor moraju korespondirati teritorijalnom ustrojstvu općina i gradova.
Šefovi stranaka upravo slaganje lista koriste kao batinu za smirivanje strasti u strankama. A problemi više nisu samo u SDP-u nego i u HDZ-u?
I što Hrvatska ima od toga? Smatram evidentnim da ta vrsta moći u rukama predsjednika stranaka Hrvatskoj ne donosi ništa dobro. Istodobno, postojeći sustav promiče trgovinu i stvara vrlo tanke većine, a to vlade čini slabima. Što se tiče problema u HDZ-u, ne iznenađuju me. Mora biti problema kad netko kao Andrej Plenković postane predsjednik stranke mjesec dana prije nego što pobijedi na izborima i postane predsjednik Vlade. To znači da organskog rasta i razvoja u HDZ-u nije bilo, odnosno da on nije imao vremena tu stranku razvijati i pripremati za vlast.
Pa sad tijelo odbacuje organ?
Zato dolaze problemi. Često čujemo od ljevičara komentare da su sretni što je Plenković brana za nacifašizam. Samo malo. Pa sav taj nacifašizam dolazi iz HDZ-a. Nitko od tih, pod navodnicima, nacifašista ne bi bio u parlamentu da ih Plenković nije stavio na liste i da nisu izabrani s liste HDZ-a.
Činjenica je da se mnogi ljevičari dive Plenkoviću, mnogi ga mogu zamisliti i u SDP-u, ali do toga je i došlo jer je SDP slab, jer Plenković nema konkurencije?
U ovom trenutku je sreća da idu Europski i predsjednički, a ne novi parlamentarni izbori. Trenutačno Plenković, kao premijer, dominira političkom scenom.
Kako bi, u slučaju da Milanović doista postane predsjednik države, izgledao njegov suživot s Plenkovićem?
Sigurno bi bilo dinamično. Bez obzira na to tko je premijer. Jer Milanović, ako je nešto dokazao, onda je dokazao da je svoj i da zna biti vrlo eksplozivan u svojim nastupima što bi sasvim sigurno političku scenu učinilo zanimljivom.
Zanimljivo ne znači nužno i dobro. Bi li Milanović iskakao iz ustavnih ovlasti, glumio i premijera?
On može iskakati iz ovlasti, ali time će, ako postane predsjednik, samo brže unakaziti samog sebe. Ali prvo treba vidjeti hoće li se kan-
didirati i što će biti njegova platforma. Josipović je probao s novom pravednosti. Bila je to lijepa ideja, ali nije bila dovoljno razrađena i u konačnici gotovo ništa od toga nije provedeno.
Što bi danas bila dobra platforma?
Gotovo bilo kakva promjena. Moramo izaći iz ovog državnog etatizma, ralja javnog sektora koji je i sam duboko nezadovoljan. Stvari se moraju moći mijenjati. Bilo bi depresivno misliti da ne mogu.
Je li moguće i da SDP opet osvoji vlast?
Naravno da je moguće. Moguće je da već na idućim parlamentarnim izborima SDP ponovno bude najjača stranka, ali mora se početi ponovno graditi od temelja. Građani moraju znati što SDP predstavlja i što će se to promijeniti ako SDP dobije priliku ponovno formirati vlast.
U ovom trenutku to djeluje kao bajka?
Možda, ali i Plenkoviću i HDZ-u morat će doći na naplatu to što se u Hrvatskoj ne radi ništa, što se Vlada bavi samo problemima koji iskaču – brodogradnjom, Agrokorom...
Po rejtingu se ne bi reklo da zbog toga trpe?
Već sam rekao da je staro pravilo da u politici moraš biti najjači kad su izbori. Nebitno je kako stojiš kad izbora nema. Do izbora je još svašta moguće. Ovo je bila godina reformi, a uz najbolju volju ne mogu imenovati neku provedenu reformu?
Je li SDP kadrovski devastiran?
I da i ne. Devastiran je u smislu da u SDP-u ima jako puno stručnih ljudi koji nisu dobili priliku i nema ih u orbiti. Tih stručnih i neovisnih ljudi ima, znam da ih ima. I tu se postavlja ozbiljno pitanje što će SDP napraviti sa svojom unutarstranačkom demokracijom. Potrebno je napraviti sustav kojim će na površinu dolaziti najbolji ljudi za razliku od ovog što sada imamo, a to je da na površinu dolaze najumreženiji i najposlušniji.
SDP bez šalabahtera?
To je promjena koja je nužna. Ako se nastavi ovako, SDP će brzo doista biti kadrovski devastiran. Što će više ikome značiti ljudi koji su se dogovorili i preuzeli funkcije podržavajući jedni druge? Biračima apsolutno ništa.
Kada bi SDP-ov kandidat postao predsjednik države, bi li to, kao što je bio slučaj u Njemačkoj, mogao biti i „poguranac“za veliku koaliciju?
Moguće je, ali ne čini mi se realnim. Da bi velika koalicija bila moguća, potrebni su znatni oblici suradnje prije, a gotovo nikakve suradnje nema u Hrvatskoj.
tivan posljednjih mjeseci. Ide li i on u kandidaturu za predsjednika?
Moguće je. On radi ono što je oduvijek radio. Dodvorava se što šire može, ništa novog tu ne vidim.
Je li bez šansi?
Za hrvatske je pojmove Milan Bandić izuzetno uspješan i, dok god to tako bude, Hrvatska će biti neuspješna. On je savršen čovjek za mjesto na kojemu je. Beskrajno je operativan, a klijentelizam, kronizam i još poneki izam sastavni su dio njegova rada, ali i očekivanja jednog djela društva. To ga je učinilo uspješnim u Zagrebu, ali on nije reformator i on ne pomiče društvo naprijed i zato se nadam da nema šansi na predsjedničkim izborima.
Znam da gledate seriju “Novine”. Može li nam se scenarij kompletno preslikati u stvarnosti i idemo li već prema tome?
U širokom smislu već se dogodilo sve što se događa u seriji. Razne sprege, korupcija, zloporaba položaja. Svega toga bit će toliko više koliko mediji budu slabiji.
Politička scena djeluje potpuno unakaženo. Možete li današnju usporediti s onom otprije 20 godina?
Prije 20 su godina i Hrvatska i demokracije bile mlade. Bilo je više entuzijazma i nade. Danas je Hrvatska opterećena vlastitim neuspjesima. U politici.