LIJEČNICI BEZ ISKUSTVA JOŠ JEDNA POGREŠKA U SUSTAVU

Je li opasnije da dođete na pregled iskusnom liječniku koji je osam dana u mjesecu dežuran 24 sata dnevno te iscrpljen nespavanjem i ne zna ni kako se zove ili mladom liječniku pripravniku koji je tek izišao iz studentskih klupa? I jedno i drugo hrvatska je realnost koja nam se svako malo sruči u lice u najtragičnijem obliku. Nekidan je dječak izgubio život jer su se dežurne službe u Metkoviću loptale njime, pa sad liječnička komora nastoji utvrditi jesu li pogriješili timovi koji su odbili pregledati dječaka ili oni koji su mu pokušali pomoći. Tragična smrt dječaka ničim se ne može opravdati jer uvjeti rada u Metkoviću nisu gori nego u desecima drugih mjesta, pa ipak liječnici ne vraćaju bolesnu djecu kući a da je ne pregledaju. No, propusti pojedinca ne amnestiraju od odgovornosti sustav. Rijetke su zemlje koje će tek diplomiranog liječnika poslati da radi u hitnu službu s najtežim pacijentima i općenito baciti ih nepripremljene u vatru kao da skupljaju krumpire u polju, a ne liječe ljude. Ukidanjem pripravničkog staža za liječnike, Hrvatska upravo ide u tom smjeru. Isto tako, nedopustivo je da netko na hitnoj, internoj ili traumi dežura sedam ili osam puta na mjesec, jer to prelazi granice izdržljivosti svakog čovjeka. Hrvatska prema relevantnim europskim usporedbama ne stoji loše s brojem liječnika – premda je dobna struktura nepovoljna, puno je starijih pred mirovinom i mladih bez iskustva, dok srednja generacija jednom nogom izlazi iz sustava ili je već vani – ali ima problema s organizacijom zdravstvenog sustava. Preklapaju se nadležnosti i odjeli; teritorijalni ustroj bolnica ne funkcionira prema principima struke i racionalnosti već je primarno određen granicama županija; jedna razina vlasti zadužena je za financiranje, druga za zapošljavanje; dvoje liječnika koji rade isti posao u istom domu zdravlja različito su plaćeni, ovisno jesu li u koncesiji ili su državni. Nešto je i do pacijenata koji ne uspijevaju redovnim putem doći do liječnika pa opsjedaju hitne službe za svašta, čime usporavaju prolaz do liječnika ljudima koji su hitni slučajevi i pomoć im je doista potrebna. Sve to povećava vjerojatnost pogrešaka i tragičnih ishoda.

NEDOPUSTIVO JE DA MLADI LIJEČNIK RADI S NAJTEŽIM PACIJENTIMA, ALI I DA ISKUSAN LIJEČNIK DEŽURA 7 ILI 8 PUTA NA MJESEC