5

je i danas prilično usamljen sa željom da se napadnutu Hrvatsku i ugroženu Sloveniju brzo primi u zajednicu država. Savezna vlada oklijeva oko brzog soliranja oko toga. Ali zašto? Kad objavi priznanje, vjerojatno će je slijediti i druge vlade. To će zahtijevati javno mnijenje, pogotovo s obzirom na to da su baltičke republike stekle nezavisnost, a srpska sila više ne može računati na političku podršku i opskrbu oružjem iz Moskve”, piše Reissmüller 27. kolovoza 1991. i zaključuje: “Uz priznanje, na snagu bi trebale stupiti gospodarske sankcije protiv Beograda i gospodarska pomoć Hrvatskoj i Sloveniji. Ali kako, kada usprkos svemu JNA i četnici nastave sa svojim stravičnim ratom protiv Hrvatske. Onda bi bilo neizbježno da civilizirani svijet u Jugoslaviju pošalje vojnu silu kako bi se okončala agresija i pokolj. Francuska je već razmišljala o tom potezu. U Parizu su time htjeli spasiti Jugoslaviju. Njemački kancelar Helmut Kohl i njemački ministar vanjskih poslova HansDietrich Genscher ostali su zapamćeni kao najveći zagovornici priznanja Hrvatske. Postigli su dogovor o zajedničkom priznanju Hrvatske i Slovenije tada 12 članica Europske zajednice 15. siječnja 1992. Ali Jugoslavija nije vrijedna očuvanja. Sačuvati se mora hrvatski narod i zemlju”.

Sramno zakazali

Sredinom listopada, Reissmüller je ogorčen time što su se “vlade zapadnog svijeta svojim riječima i djelima toliko udaljile od stvarnosti i nužnosti u potonuloj Jugoslaviji” pa ih u svojoj kolumni 11. listopada podsjeća “kako bi trebala izgledati realistična i odgovorna politika”. Posvuda nedostaje razuma i hrabrosti, piše, ali “zapadne države morale bi sad konačno priznati Sloveniju i Hrvatsku”. Za njega poput bolesnog vica zvuči činjenica da “ministar vanjskih poslova sad već nepostojeće države ima pristup stranim vladama i međunarodnim organizacijama, a šef hrvatske diplomacije, zemlje koja ne samo da je proglasila neovisnost, nego je i brani uz užasne žrtve, nailazi na zatvorena vrata kod NATO-a u Bruxellesu”. U kolumni objavljenoj 16. studenoga 1991. Reissmüller propitkuje je li barem narodima Europe, običnim građanima, kad već nije političarima koji su “sramno zakazali po pitanju srpskog rata protiv Hrvatske”, stalo do tragedije Hrvata? Nije, zaključuje, narod “nije želio spoznati da je ovaj rat borba za uništenje jedne nacije u Europi”, ali i ta je kolumna podizala svijest i probijala put prema međunarodnom priznanju.

Tjedan nakon što se to priznanje i dogodilo, u kolumni od 21. siječnja 1992., Johann Georg Reissmüller konstatira da su države Europske zajednice, unatoč “velikim i brojnim propustima prema Hrvatskoj, koja se bori za život, i prema ugroženoj Sloveniji”, ipak ispunile svoje obećanje iz prosinca. Njemačka je, kaže, bila predvodnica, a čak i oni koji su doskora krivili Bonn za takvu politiku sada nalaze sve težim i težim vjerodostojno pokazati da taj korak šteti naporima za uspostavu prekida vatre i mira. Tu kolumnu završava ovako: “Polovica Hrvatske je devastirana. Međunarodne instance sada se moraju pobrinuti da Srbija odgovara za to - zar bi zemlje Europske zajednice trebale platiti za ovaj suludi osvajački rat? I da se ratnim zapovjednicima, bilo da su to generali ili političari, sudi pod optužbama za ratne zločine”.

U mirovinu je otišao u veljači 1999. Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu bio je, 1995., jedina nagrada koju je pristao primiti, piše Berthold Kohler, jedan od današnjih suizdavača FAZ-a. Koji dodaje još nešto: “Kuća u kojoj je živio s obitelji nije otkrivala tko je tu stanovao. Samo je neprobojno staklo na kuhinjskom prozoru podsjećalo upućene na to da je u Srbiji za glavu izdavača FAZ-a bila raspisana nagrada u šesteroznamenkastom iznosu”. Ministar uprave uvjeren je da će svojim zakonima istjerati politiku iz tijela državnog aparata te profesionalizirati operativne funkcije

21/1/92

Iva Puljić-Šego Ministarstvo uprave prema planu zakonodavnih aktivnosti Vlade do kraja ožujka planira napisati novi Zakon o referendumu, ali i Zakon o sustavu državne uprave kojim će ukinuti mjesta za oko 90 pomoćnika ministara, 20 ureda državne uprave i te poslove vratiti u ovlasti županije te ograničiti, odnosno točno propisati mogući broj državnih tajnika koji je sada praktički proizvoljan i neograničen, ovisno o veličini svakog ministarstva. Umjesto pomoćnika ministara, koji sada vode uprave po ministarstvima, te će funkcije postati rukovodeće službeničke i birat će se na natječaju. Ministar Kuščević vjeruje da će to značiti depolitizaciju javne uprave, ali i odlazak određenog broja pomoćnika iz sustava državne uprave jer kaže da priličan broj sada politički imenovanih pomoćnika ministara, među kojima je i dosta mladih ljudi, teško može udovoljiti natječajima koji će biti za rukovodeće funkcije s točno propisanim kriterijima potrebnog radnog staža na rukovodećim pozicijama. Poznato je da vladajuće stranke i kada raspisuju natječaje biraju stranačke ljude, no Kuščević je uvjeren kako će novim setom zakona profesionalizirati i depolitizirati državnu upravu kako se operativne funkcije u ministarstvima ne bi mijenjale sa svakom novom vlašću. – Triput sam imenovan za ministra i znam kako je doći u prazno ministarstvo bez profesionalca koji će vas uputiti koji su projekti u tijeku, što se radi i slično – tvrdi ministar Kuščević. Iako Ministarstvo rada piše zakon o plaćama državnih službenika koji je osnova za njihovo nagrađivanje, u Ministarstvu uprave već su pripremili uredbu o klasifikaciji radnih mjesta kojom će čak 500 propisanih radnih mjesta u državnom aparatu, od kojih su mnoga vjerojatno apsurdna (za ilustraciju, Sabor je imao zaposlenika koji je bio zadužen za punjenje mobitela) svesti na šezdeset. Uredbom o ocjenjivanju državnih službenika i namještenika, nakon što Ministarstvo rada napiše zakon, Ministarstvo uprave propisat će kontinuirano praćenje rada službenika i njihovo ocjenjivanje o kojem će ovisiti njihovo napredovanje te plaća ili nagrada. Zakonom o referendumu odredit će se način i mjesta prikupljanja potpisa, Kuščević razmišlja da to budu prostori gradskih i općinskih uprava jer je to mreža od oko 600 jedinica diljem Hrvatske, tko će brojiti prikupljene potpise, možda Državno izborno povjerenstvo, kako će se utvrđivati koji su potpisi neregularni itd...