VODIČ KROZ CRO TRASH
Umjesto narodnjaka mladi danas slušaju hitove devedesetih
Hrvatski klubovi proteklih godina na svom programu imaju redovito tzv. “Cro trash partyje”, a publika na tim zabavama uglavnom je mlađa od hitova koje sluša. Riječ je o tulumima na kojima se mogu čuti hitovi koji su se slušali sredinom 90-ih. Tako su Senna M., Kasandra, Simplicija, Nikolina, Velina, Minea, I.Bee i drugi izvođači ponovno dobili na popularnosti, a neki od njih poput Minee i Ivane Banfić i nastupaju na takvim koncertima. No, zanimljivo je da se takve zabave nazivaju “Trash partyjima”. Trash ili smeće nekim od tih izvođača nije baš draga riječ. Jedan od njih je i Boytronic, frontmen grupe ET, čije se pjesme također puštaju na takvim zabavama.
Moje pjesme nisu smeće
– Ako takve zabave nazovemo smećem, tada to prestaje biti „simpatično“, ali možda će imati jači efekt kod čitatelja. Jer dok je na engleskom, onda je kao „cool“. Ne znam koji je iskompleksirani lik i kada nadjenuo takvim zabavama naziv “smeće”. Očito je da je veliki ljubitelj domaće glazbe 90-ih, ali mu je to bilo neugodno priznati. I slični njemu su to prihvatili jer „sramota je slušati domaću glazbu“, onda nisi „in“, a nisi ni „cool“, ali ako nadjeneš takvoj zabavi ime “smeće”, onda to ima opravdanja. Ne vidim drugog objašnjenja. Najjadnija je kontradikcija da neki tu glazbu nazivaju smećem, a hrle na smeće-zabavu, plešu, pjevaju i znaju sve tekstove od „A do Ž“(!?) – Kaže Boytronic. Manje je poznato da je grupa ET s gađenjem odbacila svaki poziv na takve zabave, a kako kaže Boytronic, takvih je poziva bilo zaista mnogo, pogotovo kada se zna da su svojom glazbom obilježili to desetljeće i bili neizostavni dio zabava 90-ih.
– Moje objašnjenje je bilo jednostavno. Glazbu ET-ja ne smatram smećem jer su moje pjesme moj život, moja „djeca“. Pristati i priznati da su moja djela smeće, značilo bi određeni financijski gubitak, ali odazvati se na koncert zabave smeća, trebalo bi vrijeđati svakog tko stoji iza svojih djela bilo autorski bilo kao izvođač. Često bih vlasnicima klubova rekao da svoj klub nazovu Smeće pa da vidimo kakav će to efekt postići kod gostiju. Bili su uvrijeđeni. Eto, neki su se izvođači prodali pod smeće iako mogu razumjeti da moralna načela i stavovi nemaju prednost pred egzistencijalnim problemima, ali u slučaju grupe ET bio sam jasan i striktan. Pljunuo bih sam na sebe i sav naš rad da sam pristao nastupati i prodati se kao „smeće“na smeće-zabavama. Ali nisam – ogorčeno kaže Boytronic.
Narod želi plesati
Grupa ET tijekom 90-ih bila je pod okriljem glazbenog menadžera Zorana Škugora, koji je organizirao na stotine koncerta i zabava. Kazao nam je da su ga u posljednje vrijeme mnogi vlasnici klubova zvali da im pomogne u organizaciji.
–Takve zabave postale su jako uspješne. Zvali su me i pitali postoji li šansa da se opet okupi ta ekipa oko ET-ja, no za to nije bilo šanse. Pojavila se jedna B ekipa iz tog perioda kao što su Minea ili Ella, čija je pjesma “Iza ponoći” bila među tri najbolja hita iz tog perioda. Vjerujem da je ponovtakvih
NAJJADNIJA JE KONTRADIKCIJA DA NEKI TU GLAZBU NAZIVAJU SMEĆEM, A HRLE NA SMEĆE-ZABAVU, OGORČEN JE BOYTRONIC
na potražnja za tim izvođačima nastala jer nema više velikih narodnjačkih zvijezda koje mogu doći za mali novac u klubove od 500-600 ljudi. Zbog toga se ponovno krenulo u dance priču jer ipak narod želi u klubu plesati, a ne samo sjediti i piti alkohol te gledati upitne narodnjačke zvijezde – kaže Škugor i dodaje da je sve stvar biznisa.
– Ne slažem se da je to trash. Bilo je trasha u tom periodu, no apsurdno je da se sve te zabave nazivaju trashem. Tada je bilo puno mladih koji bi napravili jednu ili dvije pjesme upitne produkcije i brzo nestali. E takve pjesme jesu trash. S druge strane, imali smo hitove ET-ja, Sandija, Nine Badrić ili Ilana Kabilja koji i danas traju. Pričalo se da na koncertima treba biti živa svirka, a ne da se puštaju matrice. Probao sam i to, jednu godinu sam platio Songkillersima da skinu repertoar ET-ja, no već na prvom koncertu shvatio sam da to nije to. Narod na koncertima želi čuti pjesmu što bliže originalu – kaže Škugor.
Voditelj Dalibor Petko prati glazbenu scenu više od 20 godina. Za njega riječ trash nema negativni predznak.
– Nekako mislim da nas glazba 90-ih vraća u neko bezbrižnije vrijeme. Iako su ti plesni ritmovi uvijek bili podcijenjeni, govorilo se da nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, to je glazba koja je mnogima obilježila vrijeme odrastanja. A današnji mladi, vjerujem, u njoj pronalaze isto što i mi nekad – neopterećujuće i lakopamtljive stihove i ritam koji te potaknu da ne ostaneš stajati na mjestu. Za razliku od nekad, trash danas nema negativni predznak. On simbolizira neopterećujuću zabavu, a devedesete su upravo to – kazao je Petko.