NI NADSTREŠNICE NI KLUPICE, A ODAVDE KREĆU 22 LINIJE
Okretište Savski most mjesto je na koje ne dolazi nitko tko baš ne mora, a tmurno je bez obzira na to je li vani dan ili mrkla noć
Bio dan ili pala noć, na njemu vazda tmurno. Limene kućice iz kojih se prodaje kebab ili su nekad davno glumile cvjećarnice te psi i mačke lutalice još su jedini koji se na okretištu Savski most zadržavaju neko dulje vrijeme. A onamo, govore nam Zagrepčani, ne dolazi baš nitko tko ne mora. Naravno, ni na ostala okretišta iz zabave se ne hrli, ali ovo na Savi svima je noćna mora.
Nema ni WC-a
– Nema nadstrešnica, nema klupica, a ovuda prometuje sto busova i tramvaja. Morate dobro paziti kako se krećete da ne završite pod nečijim kotačima – u broju linija malo pretjeruje umirovljenica Kata Jurić, ali u svemu drugome posve je u pravu. Odmah na prvi pogled jasno je da je ovo okretište i Bog zaboravio pa se karte za javni prijevoz kupuju iz limenog montažnog objekta, mjesta za sjesti nema ni za lijek pa se mladost smješta po rubnjacima, dok nam oni u malo boljim godinama objašnjavaju da ni tako odmoriti ne mogu jer im njihove kosti to ne daju. Kiša, snijeg, a po ljeti i žarko sunce prosipaju se po cijeloj površini okretišta jer krova pod koji bi putnici stali dok čekaju jednu od 19 autobusnih i tri tramvajske linije jednostavno nema. U tom moru ničega našla se, doduše, jedna bijela pametna klupa, koja bi rado punila nečiji mobitel ili pak računalo, ali oni koji na nju sjedaju, najčešće i ne znaju koja joj je svrha.
– Pametna? Kaj, zna, recimo, vozni red? – pitala nas je naša sugovornica Kata Jurić, a kad smo joj objasnili što sve klupa može, rekla nam kako ona “svoju familiju zove s telefona na žicu”. A budući da klupa nije znala vozni red, provjerila ga je umirovljenica na stupu na stajalištu svog busa, koji je od sljedećeg udaljen svega nekoliko metara. A nije ni najveći problem činjenica da su stajališta blizu i putnici izlaze praktički jedni na druge iz autobusa, jer, kažu nam vozači ZET-a, tako je više-manje na svim okretištima. Ono što je “frka”, govore ZET-ovci Vladimir Bezik i Josip Jukičić, jest činjenica da je okretište premalo, odnosno na njemu jednostavno nema mjesta za broj autobusa koji ondje dolaze.
– Ljudi nemaju gdje stati pa često prolaze kuda i autobus, što je opasno. Nema ni javnog WC-a, što ni za putnike, a ni za vozače, nije baš super – kažu Brezik i Jukičić, dok nas njihovi putnici upozoravaju kako ipak “ne možemo napisati da na okretištu nema nadstrešnica”. Smijulje se pa nam pokazuju u smjeru jedne jedine i pobjedonosno uzvikuju: “Evo je!”
Jest sve to nakaradno, govore nam Zagrepčani na okretištu Savski most, na kojemu čak i tete koje prodaju sendviče kažu da im nije ugodno noću vraćati se s posla, ali još gore, kazuju, bilo je prije nekoliko godina. U proljeće 2017. na okretištu te na pješačkom Savskom mostu, podsjetimo, trajali su radovi vrijedni oko milijun i pol kuna, a u to vrijeme postavio se novi asfalt, iscrtana je horizontalna signalizacija, na samom su mostu obojeni i rasvjetni stupovi te ograda, a postavljene su i klupice te žardinijere. Za kompletnu rekonstrukciju mosta i okretišta, rekli su tada u Gradu, “obavljeni su istražni radovi te izrađen glavni i izvedbeni projekt, ali kako je most spomenik kulture, pri sanaciji morat će se surađivati sa Zavodom za zaštitu spomeničke baštine”. Kad će točno početi rekonstrukcija, nisu rekli tada, a pročelnik Gradskog ureda za pro-
Stanjem nisu zadovoljni ni vozači ZET-a koji kažu da je površina premalena za sve busove, što je opasno za putnike