Subota 2. veljače Bandić preko Lončara dodjeljuje medalju sebi
Mnogi su ogorčeni odlukom Milana Bandića da Budimira Lončara odlikuje medaljom grada Zagreba jer je Lončar zapamćen po “dobrima” koja je kao oznaš i udbaš činio u Titovoj državi. Pripisuje mu se i jedno novije “dobročinstvo” – kao visoki dužnosnik agresorske Jugoslavije u vrijeme rata zauzimao se za to da Vijeće sigurnosti UN-a donese odluku o embargu na uvoz oružja u Hrvatsku. Treba li se čuditi Bandićevoj odluci? Baš nimalo. Jer, kako bilježe biografi, “dolaskom višestranačja u Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata, kada je SKH imao najmanju popularnost među hrvatskim biračima, Bandić nije prešao u neku drugu stranku ili izišao iz komunističke partije posipajući se pepelom. Naprotiv, ostao je vjeran svojoj stranci”. Ostao je vjeran i Budimiru Lončaru, s kojim je desetak godina bio u istoj partiji i aktivno pripadao istom sustavu, nasljeđujući nezapamćene zločine nad hrvatskim narodom – masovna smaknuća poslije Drugog svjetskog rata, poslijeratne progone, mučenja, zatvore, ubojstva. Da je Bandić bio na mjestu Budimira Lončara, radio bi isto što i on, pa je dodjelom medalje grada Zagreba drugu Lončaru zapravo dodijelio još jednu medalju sebi.
Zagrebački gradonačelnik ostao je vjeran Budimiru Lončaru s kojim je bio u istoj partiji
učenik Hajdaš Dončić Zlatka Hasanbegovića počastio kao “poturicu goreg od Turaka”. Pa kad bi Milanović došao na Pantovčak i Hajdaša Dončića uzeo za savjetnika, koja bi to bila ekipa srbofoba, islamofoba, historiofoba, hospitalofoba i ekipa za ponižavanje ratnika, država “šovinističkih ispada na račun hrvatskih iseljenika (HHO)”. Ekipa koja nam je sudbinski nedostajala. vam u Imotski dođu razni pričati o državotvornosti, nacionalnom interesu i optuživati HDZ za veleizdaju i slične budalaštine, onda im vrlo jasno i čvrsto odgovorite da im priča ne stoji i da mogu privući svojih malih tri, četiri, pet posto, ako budu sretni da dođu do (izbornog) praga.” Malo je čudnovato da je Plenković strašnu riječ “veleizdaja” spomenuo obraćajući se Imoćanima kojima, usrećenima njegovom politikom i silnim napretkom svoga zavičaja, nikad nije pala na pamet.