Predsjednic trebala ob pomilova Huanit

Zakodnodavac svih ovih desetlje jasno i nedvosmisleno što je do nedopušteno, nego smo prob pozdrava kao vrući krumpir preba pa se čudimo što sudovi o tome

rema podacima Hrvatskog novinarskog društva, ukupni broj aktivnih sudskih predmeta protiv novinara i medija iznosi 1163 tužbi, čiji se novčani iznosi mjere u desecima milijuna kuna. Najviše tužbi podignuto je protiv Hanza medije, koja ima 459 tužbi, a slijedi Styria s 420 tužbi. Potpredsjednik Sabora i HDZ-a Milijan Brkić koji je podnio oko 25 tužbi vrijednih oko milijun kuna protiv različitih medija tek je jedan od primjera. I u novinarskoj branši dugi je niz godina vrijedila ona da su u postolara najgore cipele, pa su se i novinari ponajmanje bavili gaženjem vlastitih prava, no posljednjih mjeseci profesija se budi pa je naposljetku i podigla glas protiv pravosudnog udara na medije kao i pritisaka iz vrha vlasti. I više je to nego dovoljno tema za razgovor s Vesnom Alaburić, uglednom zagrebačkom odvjetnicom i stručnjakinjom za medijsko pravo.

Nedavno su urednici vodećih hrvatskih medija zajednički ustali zbog iznimnog broja često potpuno bizarnih parnica za naknadu štete, na temelju tužbi visokih državnih dužnosnika. Mislite li da je ovaj “mirni prosvjed” bio opravdan i mislite li da će biti učinkovit?

Bio je krajnji trenutak da se jasno naglase temeljna načela, koja ukratko glase: zalažemo se za profesionalno i odgovorno novinarstvo i želimo da novinar, u svim slučajevima kada postupa u skladu s pravilima svoje profesije, bude u potpunosti zaštićen u svim sudskim procesima i da zbog toga nikakve štete ne trpe ni novinari ni nakladnici. Dakle, njihova je reakcija bila potpuno opravdana, jer tužbe visokih državnih dužnosnika uvijek predstavljaju svojevrsni pritisak na medije. Neki je dan na okruglom stolu u HND-u iznijeta statistika procesa: pa mi smo svjetski rekorderi u broju tužbi protiv medija! Mislim da će “mirni prosvjed”, kako kažete, biti učinkovit, jer javne rasprave o medijskim spo- rovima fokusiraju i pažnju sudaca i sudova na te procese kao iznimno važne za demokratsko funkcioniranje cjelokupnog društva. Bitno je uvijek iznova ponavljati neka načela prava na slobodu izražavanja, primjerice, da je opravdani javni interes temeljni kriterij za ocjenu dopuštenosti objavljivanja medijskih sadržaja, čak i kada povrijeđuju nečiji ugled. Dostojanstvo i ugled pojedinca nisu, naime, apsolutna prava tako da u svim situacijama kad postoji opravdani javni interes sloboda izražavanja treba biti zaštićena u većoj mjeri, kao pretežnije pravo u odnosu na prava osobnosti. Vjerujem da će ovaj bunt medija motivirati i sudstvo da se medijskim sporovima pozabave specijalizirani suci, koji su upoznati sa sadržajima i načinima javne komunikacije, pravilima novinarske profesije i koji će moći primjereno utvrditi postojanje javnog interesa i zaštititi slobodu izražavanja.

Možete li se složiti s tezom da je sloboda javne riječi ugrožena?

Ne bih današnji trenutak posebno izdvajala u odnosu na protekle godine jer mi kontinuirano imamo jako veliki broj tužbi protiv medija. Ne treba zaboraviti da su novinari i nakladnici uspjeli u brojnim sporovima, što ukazuje da nije opravdano na temelju nekoliko nepravomoćnih presuda, koje su opravdano izazvale čuđenje u stručnoj i široj javnosti, generalizirati problem i tvrditi da naše sudstvo nema razumijevanja za slobodu govora.

Mislite li da treba mijenjati zakone koji progone novinare?

Ja se inače zalažem za dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda jer smatram da se čast i ugled pojedinaca dostatno štite građanskopravnim sredstvima zaštite, pa nema potrebe da se to čini i kaznenim zakonom. No, to je, naravno, stvar političke volje. Ako se već želi zadržati kazneni progon novinara, tada je postojeći Kazneni zakon dobar jer omogućuje oslobađanje svih novinara koji su postupali u javnom interesu.

Pa, ipak, gdje je granica između javnog interesa i blaćenja? Nisu ni novinari “svete krave”. pa kako onda razlučiti slobodu govora od neargumentiranog, neodgovornog i neprofesionalnog novinarstva?

Načelno, ako postoji javni interes da se objavi neka činjenična tvrdnja ili vrijednosni sud, tada je bitno da novinar mora imati punu slobodu izražavanja. Za novinara je presudno da su činjenične tvrdnje istinite ili da je barem imao osnovani razlog povjerovati u istinitost tih tvrdnji, a vrijednosni sudovi temeljeni na dostatnoj činjeničnoj osnovi. Ako takve informacije i ideje od opravdanog javnog interesa nekoga vrijeđaju. onda je to problem osobe koja je povrijeđena.. Novinar takve informacije i ideje treba objavljivati, jer je ostvarenje “prava javnosti da zna“temeljna društvena zadaća medija.

Dosta su prašine podigli i transferi dojučerašnjih novinara u PR visokih državnih dužnosnika. Samo posljednjih dana Zoltan Kabok je s RTL-a otišao za glasnogovornika u HDZ, a Mirjana Hrga preuzela je poziciju savjetnice predsjednice, no niz je poduži. Jesu li takvi angažmani etički dvojbeni ili je to logičan slijed novinarske karijere?

Rekla bih da je to za mnoge novinare veliki izazov. Znam dosta novinara koji razmišljaju u odlasku u PR službe, što je zapravo