Večernji list - Hrvatska

Petaši očekuju da će školovanje završiti u 21., a osmaši u 23. godini, a obitelj bi svi osnivali u 28.

-

preko trenutka kada su na polovici 5./8. razreda do trenutka kada su kraju priveli školovanja u petom i osmom razredu – pojašnjava tim istraživač­a. Tako je istraživan­je i više nego jasno pokazalo da se učenici, i to oni mlađi, nalaze pod velikim pritiskom očekivanja, ne samo od nastavnika i učitelja koji očekuju visok stupanj svladanog školskog gradiva već i roditelja jer čak 88,9 posto učenika na kraju V. razreda, jasno verbalizir­a: “Moji roditelji očekuju da ću jednog dana ići na fakultet i imaju visoka očekivanja od mene u školi.” Učenicima nije teško primijetit­i da pad zadovoljst­va roditelja njihovim školskim uspjehom nastupa upravo u prvom prijelazno­m razdoblju – kada se, napuštajuć­i četvrti i upisujući se u peti razred, suočavaju sa znatno više predmeta i količine gradiva. Očito i samim roditeljim­a treba prilagodba na školu, jer istraživan­ja pokazuju da do kraja osnovnoško­lskog obrazovanj­a i oni blago popuštaju u očekivanji­ma i “vlastitim planovima za djecu”. Naime, 69,3 posto učenika na kraju osmog razreda smatra kako njihovi roditelji očekuju da će u budućnosti ići na fakultet, a 48,4 posto zagrebački­h osmaša smatra da bi im roditelji bili zadovoljni da steknu strukovno obrazovanj­e.

Mora biti vremena za internet

A kako uče osnovnoško­lci? U V. razredu 55,6 posto učenika uči svaki dan, a 37,3 posto njih uči samo prije ispitivanj­a. U VIII. razredu slika je obrnuta; svaki dan uči 31,4 posto učenika, a prije ispitivanj­a knjige se primi njih 57,9 posto. Mlađi učenici, u 60,5 posto slučajeva izjavljuju da gotovo nikad ne prepisuju domaće zadaće. Takvo nedopušten­o ponašanje često ili gotovo uvijek pokazuje tek 6,9 posto učenika mlađe dobne skupine. Stariji učenici imaju drukčije obrasce pripreme domaćih zadaća. Gotovo trećina njih na početku VIII. razreda (32,8 posto) često ili gotovo uvijek prepisuje domaće zadaće, a 54,9 posto gotovo se uvijek ili često za školu, priprema u zadnji čas. – Ovakvi se rezultati mogu tumačiti u svjetlu većeg opsega obveza starijih učenika, ali i njihove slabije motivacije za učenje i školu – poručuje tim istraživač­a. Povijest je, čini se, najzahtjev­niji predmet – i to za čitavog razdoblja predmetne nastave. Najviše je uče i mlađi i stariji učenici. Odmah iz povijesti, petaši najviše vremena troše na usvajanje gradiva hrvatskog jezika kojem pak, osmaši, uz engleski jezik posvećuju najmanje vremena, kao i svladavanj­u matematičk­og gradiva. Osmaši uz povijest, stolicu moraju grijati u biologiji, matematici, kemiji i geografiji. Najmanje vremena i truda učenici petih razreda posvećuju tehničkom, glazbenom i likovnom, čak manje nego što posvećuju tjelesnom. Osmaši, što se najmanje uloženog truda tiče, najmanje uče informatik­u, glazbeni, tehnički i tjelesni. Štoviše, jednako vremena troše kako bi naučili gradivo hrvatskog jezika i kemije. A ako se učenike petih razreda pita koji su im najzanimlj­iviji predmeti, njihov odgovor broji tri predmeta: tjelesni, povijest i likovni, a kad bi morali sastaviti listu najkorisni­jih školskih predmeta, na nju bi upisali matematiku, strani jezik i hrvatski. Iste predmete na listi najkorisni­jih istaknut će i osmaši, dok će oni na listu najtežih upisati kemiju pa matematiku i fiziku. – Rezultati pokazuju da se učenici V. i VIII. razreda procjenjuj­u najviše efikasnima u tjelesnom, likovnom i glazbenom. Učenici V. razreda u prosjeku procjenjuj­u da im svi obvezni predmeti idu dosta do izrazito dobro, dok se najmanje efikasnima procjenjuj­u u povijesti, matematici i hrvatskom – zaključuju tako istraživač­i. Ono što se već godinama pokušava objasniti provoditel­jima obrazovnih politika, kako bi ih se nagnalo na suštinsku promjenu u školama i obrazovnom sadržaju, sada su u istraživan­ju potvrdili i sami učenici. Čak 33,1 posto učenika VIII. razreda potpuno se slaže s tvrdnjom da su previše opterećeni učenjem za školu, njih 62,4 posto slaže se da u školi imaju previše ispitivanj­a, dok 54,3 posto procjenjuj­e da imaju previše domaćih zadaća. Jedan običan radni dan učenika petog razreda, nakon odrađene nastave, uključuje sat vremena izdvojenih na pisanje zadaće, još dva sata za učenje, a ostatak raspoloživ­og vremena potroše na sportske aktivnosti, gledanje filmova, serija, ili igranje videoigric­a, a u danu će sigurno pronaći vremena i za Instagram, Snapchat, Facebook i WhatsApp. – 29,4 posto učenika V. razreda ne posvećuje ni minutu vremena čitanju koje nije vezano uz školske

Povijest je najzahtjev­niji predmet, najviše je uče i mlađi i stariji osnovci. Samo 6,7 posto učenika osmog razreda tvrdi da na učenje troši više od četiri sata u danu

obveze, a 76,9 posto njih iskazuje da tijekom uobičajeno­g radnog dana igra videoigre. Njih 19,1 posto u ovoj aktivnosti provodi više od 120 minuta – izjavili su istraživač­i. U tipičnom danu tijekom vikenda petaši najviše vremena provode s obitelji (braćom i sestrama, roditeljim­a), dok je druga najčešća aktivnost druženje s prijatelji­ma. Srećom, uživo. U odnosu na učenike VIII. razreda, učenici V. razreda iskazuju slabiju aktivnosti boravka na društvenim mrežama, njih 18,4 posto uopće ne koristi društvene mreže. Istraživan­je je pokazalo da u odnosu na radni dan, tijekom vikenda učenici petih razreda više gledaju filmove, serije, videouratk­e, a 75 posto učenika u nekoj mjeri izlazi u kafiće ili šoping-centre, od čega 16,6 posto u ovoj aktivnosti provodi više od tri sata. U tipičnom radnom danu, osmaši na učenje troše 120 minuta, a čak 25,5% njih na društvenim mrežama provodi više od tri sata. Samo njih 6,7 posto troši više od četiri sata na učenje.

Nastavnici podcijenje­ni

Bez obzira na utrošeno vrijeme i na školske predmete koji im zadaju probleme, 60,3% svih učenika obuhvaćeni­h istraživan­jem, stava je da su učitelji i nastavnici u Hrvatskoj nedovoljno cijenjeni, a njih 82,4 posto ne slaže se s tvrdnjom da se u Hrvatskoj dovoljno ulaže u opremanje škola i učionica. – Posebno je zabrinjava­jući nalaz o 16 posto učenika koji se u potpunosti slažu, te 37,2 posto učenika koji se slažu s tvrdnjom da su za upis na fakultet u Hrvatskoj važnije druge stvari (snalažljiv­ost, osobne veze, roditelji...) od sposobnost­i učenja, jer pokazuje kako učenici u znatnom dijelu ne vjeruju da u našem obrazovnom sustavu vladaju meritokrat­ski principi i nekorumpir­ane prakse upisa na više obrazovne razine – istaknuli su provoditel­ji istraživan­ja s Instituta za društvena istraživan­ja. Odmakne li ih se od škole, učenici obiju generacija (V. i VIII. razred) jasno verbalizir­aju zadovoljst­vo svim ostalim aspektima svog života. Štoviše, najzadovol­jniji su odnosima s članovima svoje obitelji, dok su najmanje zadovoljni školskim uspjehom. Štoviše, obje generacije iskazuju vrlo velik optimizam smatrajući da će vrlo vjerojatno postići ono što žele od života i da će njime i u budućnosti biti zadovoljni. Čak 60 posto učenika smatra kako je vrlo vjerojatno da će postići ono što žele od života, a više od 70% smatra da uopće nije vjerojatno da će živjeti u siromaštvu. – U mlađoj dobnoj skupini, učenici u prosjeku očekuju da će školovanje završiti s 21 godinom te se zaposliti godinu i mjesec dana kasnije. Po njihovim procjenama, još će gotovo godina dana proći do započinjan­ja samostalno­g života. U starijoj dobnoj skupini, prosječna je procjena dobi u kojoj će učenici završiti svoje školovanje 22 godine i dva mjeseca, očekivani početak zaposlenja je pola godine kasnije – s 22 godine i 8 mjeseci, a prosječna dob u kojoj očekuju osnivanje obitelji jednaka je kao i za mlađu skupinu – 27 godina i sedam mjeseci – pokazali su tako prikupljen­i podaci istraživan­ja koji se, naravno, znatno razlikuju od onih koju trenutačno pokazuju statističk­i podaci. Tako sveobuhvat­no istraživan­je među učenicima pokazalo je, između ostalog, i da su najpoželjn­ija obilježja posla za učenike osmog razreda usklađenos­t s interesima, sigurnost, stabilnost i dobra primanja, a najvažnija obilježja budućeg posla su posao koji vole, sigurnost i stabilnost te dobra primanja.

Želja školovanje u inozemstvu

– Za 82,1 posto učenika izrazito je važno da je riječ o poslu koji vole, za 61,7 posto učenika da je posao siguran i stabilan, a za 54,7 posto da je dobro plaćen. Najmanju važnost učenici pridaju obilježjim­a posla koja upućuju na društveni status i poznatost, ali i obilježjim­a koja označavaju vodstvo – istaknuto je među rezultatim­a. Da znaju da je važno birati i baviti se poslom koji je tražen na tržištu rada, svjedoči 32,2 posto učenika osmih razreda. Učenici na kraju V. razreda imaju vrlo pozitivnu sliku o vlastitoj budućnosti u sljedećih dvadeset godina. Naime 58,6 posto učenika smatra da će njihova budućnost biti vrlo pozitivna, a samo 0,5 posto učenika ima negativna očekivanja o vlastitoj budućnosti u sljedeća dva desetljeća. Jednake nade dijele i njihovi stariji kolege – učenici VIII. razreda. No ono što je jako važno istaknuti, jest pitanje za učenike osnovnih škola o budućnosti Hrvatske – jasno je, gotovo sramotno i poražavaju­će za sve političare da djeca u osnovnoj školi pozitivnij­e gledaju Europsku uniju i svijet nego što gledaju vlastitu zemlju. Štoviše, takav rezultat naročito zabrinjava među učenicima nižih razreda. Njih 18,8 posto koji pohađaju peti razred očekuje da će budućnost za Hrvatsku u sljedećih dvadeset godina biti (vrlo) negativna. – Procjena očekivanja budućnosti Hrvatske u sljedećih 20 godina jedan je od važnijih nalaza istraživan­ja koji ima ozbiljne društvene implikacij­e – tek 28 posto učenika smatra da je budućnost Hrvatske pozitivna ili vrlo pozitivna, dok 36,6 posto njih misli da je ona negativna ili vrlo negativna – svjedoče članovi iz istraživač­kog tima koji su rezultate prikupljal­i dvije godine. Kako ističu, stariji učenici pozitivnom procjenjuj­u budućnost Europe – njih 59,5 posto smatra da je ona pozitivna ili vrlo pozitivna, dok 12% njih smatra da je ona vrlo negativna ili negativna. U odnosu na budućnost Europe, učenici manje pozitivnom procjenjuj­u budućnost svijeta – njih 45,3 posto smatra da je ona pozitivna ili vrlo pozitivna, dok 24,5 posto njih smatra da je ona vrlo negativna ili negativna. – Usporedba očekivanja učenika iz dviju generacija upućuje na znatno negativnij­e procjene u VIII. razredu na svim razinama. Najveća je razlika u procjeni budućnosti Hrvatske. Na kraju V. razreda 18,8 posto učenika smatra da će budućnost Hrvatske biti negativna ili vrlo negativna. U 8. razredu negativnu budućnost naše zemlje vidi gotovo dvostruko više učenika (36,6%). Kvalitativ­ni podaci upućuju na to da ovakav doživljaj budućnosti Hrvatske pridonosi tome da znatan dio učenika i njihovih roditelja ostvarenje svojih obrazovnih aspiracija vidi izvan domovine. Navedeni rezultati predstavlj­aju jedan od zabrinjava­jućih nalaza ovog istraživan­ja – kažu iz Instituta za društvena istraživan­ja. Kako naglašavaj­u, vrlo kritičan stav mladih ljudi o budućnosti Hrvatske upućuje na to da je na razini škole i društva potrebno promovirat­i pozitivne primjere osoba, organizaci­ja i inovacija koje su u Hrvatskoj uspjele svojim znanjem i sposobnošć­u. Kao jednu od posebnih preporuka nakon dobivenih istraživan­ja tim ističe i potrebu za jasnim objašnjenj­em razloga zašto se određeni predmeti uče, zašto su učenicima i društvu korisni te gdje je njihov odraz u kasnijem obrazovanj­u, osobnom životu i u konačnici gospodarst­vu.

godina... ‘Mislim da se u školu ide sedam a možda trinaest. Stvarno ne znam’ UČENIK 1. RAZREDA na pitanje o trajanju školovanja

Ako misliš uspjet’ u životu, moraš se obrazovat’! UČENICI 8. I 5. RAZREDA na pitanje o vrijednost­i obrazovanj­a

Važno je... jer ljudi bez što su obrazovanj­a. Postaješ bolja osoba

Ne bih niti jednu strukovnu, ovu lošije. kao za Al’ ne bih opet ni neku gimnaziju ako mogu jer upisati neku lakšu srednju školu onda ipak upisati i fakultet koji bih mogla i s gimnazijom, onda se ne toliko isplati učiti predmete koje možda poslije neću imati i teži su Možda malo više sam na strani strukovnih škola jer ako se njih završi, zna se što se želi biti u životu, a ako se ide u gimnazije, to je najteža škola, a kasnije smo zapravo nitko i ništa jer moramo na fakultet Znači moj otac i moj hmmm, pradjed i moj djed ovaj, tokari... su bili s time pa onda ne znam da da nastavim ili budem li drugo... kaže radio nešto tata da se da živit’ UČENICI 5. I 8. RAZREDA na pitanje bi li upisali strukovnu školu

Ja fakat ne znam kaj bi, pa smo mama i ja mislili da idem u neku opću gimnaziju da imam još četiri godine fore smislit’ što ću jer Za mene samo gimnazija ima smisla, ići ionako mislim studirati vani. Želim ili ova odmah nakon srednje van… u Oxford bolja američka sveučilišt­a UČENICI 5. I 8. RAZREDA na pitanje bi li upisali gimnaziju

moju XXX Već sam odlučila – za je nastava je 18. gimnazija. Tamo na francuskom i njemačkom Mislim da je na njoj godinama da odluči, ali smo radili na tome 5. gimnaziju. da upiše To se nekako očekuje, razumijete? Mi to očekujemo... RODITELJI UČENIKA 5. I 8. RAZREDA o očekivanji­ma od svoje djece

 ??  ?? Koliko će modernizac­ija školskih učionica i izvođenja nastave pomoći mladima da više zavole školu?
Koliko će modernizac­ija školskih učionica i izvođenja nastave pomoći mladima da više zavole školu?
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia