DOBIO DRŽIĆA ZA “RAJ PA KRAJ”
Predrag Raos: Čovjek je djelo Boga, ali i vraga
Plodni i svestrani hrvatski književnik Predrag Raos osvojio je prvu nagradu “Marin Držić” na natječaju Ministarstva kulture za komediju “Raj pa kraj”.
Je li vas iznenadila nagrada?
Vrlo me iznenadila jer sam bio vrlo pesimističan. Dosta sam se namučio ne u pisanju nego u redakturi. Komediju sam pisao u teškim bolovima. Iznenadila bi me i treća nagrada.
Imate li u glavi kazalište u kojem bi komedija mogla biti izvedena?
Kada pišete dramski tekst, uvijek imate pred očima neku scenu. Zamišljao sam manje kazalište poput Vidre. Imam četiri lika, Adama, Evu, Boga i Lucifera, te zbor anđela, vragova i šumskih životinja. No ova bi komedija mogla postati i mjuzikl ili neki spektakl kada bi se dodali songovi i zborovi. To nije problem kada imate dobru temu. Kod prave drame teško je išta dodavati ili iz nje vaditi. Ali u komediju se mogu dodavati štosovi koliko hoćete.
Kako ste uopće došli na ideju raditi komediju o Adamu i Evi?
Mene je mit o Adamu i Evi fascinirao desetljećima. Ljudi zaboravljaju da mit nije priča, nego je izvor priče. Uvijek se taj mit prikazuje kao pobuna čovjeka protiv Boga. Ali, ako je Adam kušao zabranjeno voće i postao najpametniji na svijetu te moralni arbitar i ako je Eva učinila isto, imamo posla s dva najpametnija stvora na svijetu. Oni se stoga nisu pobunili protiv Boga, nego jedan protiv drugoga. Mit sam tako potpuno izokrenuo. Očekujem da se naći ljudi koji će ovu interpretaciju shvatiti kao napad na vjeru. To bi bila glupost jer ljudi uvijek griješe kada riječi lika pripisuju autoru.
Ali vi u komediji imate i zanimljiv lik Lucifera?
Pa Lucifer je sustvoritelj čovjeka. Da je čovjeka stvarao samo Bog, on ne bi bio ono što jest. Bog se u drugom pokušaju, kada je stvarao drugog Adama, a to je Isus Krist, pobrinuo da vrag tu nema nikakve prste. Čovjek je stvoren na vraga koliko i na Boga. Imam ja i ozbiljnijih tekstova na ovu temu. Tu je roman “Bijelo” koji će vjerojatno proći sasvim nezapaženo, a u odnosu na nagrađenu komediju vrijedi barem sto puta više. To je SF roman, ali kada je već izašao, shvatio sam da je tu prisutan bijeli šum, pojam iz znanosti. Jedino za što se čovjek može uhvatiti u čitavom tom bijelom šumu jest Krist. Krist je jedina čvrsta točka u čitavoj toj potpunoj izgubljenosti. “Bijelo” nije programski tekst jer ja nikada ne pišem romane koji imaju tezu. Uvijek su to psihološki eksperimenti. Imam likove i puštam ih da me vode. Mene zanima istraživanje granice svijesti i granice spoznaje što me dovelo do Krista. Pravo shvaćanje Krista nisam imao sve do ovog romana. To je težak roman za čitanje jer se tu bavim ozbiljnim stvarima. Ideju da je Bog stvorio čovjeka bez napora i dilema teško mi je prihvatiti. Stvar bi ispala puno bolja s nama ljudima da je tako nešto moguće. To je problem čovjeka koji ima slobodnu volju, a slobodna volja zna ga odnijeti gdje ne treba. Još od Rousseaua postoji racionalistički pristup po kojem je čovjek u svojoj naravi dobar. I ja sam s dvadeset godina vjerovao da su ljudi po prirodi dobri, ali ih je iskvarilo društvo. Međutim, što sam stariji, sve sam bliži crkvenom uvjerenju da je čovjek velika zloća i da se samo kroz Krista može doći do višeg morala i dobrote. Kada gledate ljudsku povijest, to je povijest klanja i zla kojem nema kraja. Kada današnja razmažena generacija govori o grijehu, misli da Crkva ništa drugo ne radi nego ljudima brani da se ševe i da drugog grijeha nema. Pa prije par stotina godina grijeh nije imao nikakve veze sa seksom nego s krađom i ubijanjem. Čovjek je zla životinja, zla zvijer koju treba oplemeniti višim kozmičkim moralom.
Vi ste i do sada dobivali nagrade Marina Držića. Jesu li se nagrađeni tekstovi našli na pozornici?
Dobio sam Držića prije dosta godina za dramu koja nikada nije izvedena. To je scenski monolog koji isto ima sakralnu temu. Zove se “Zdrav razum”. Radi se Judinu monologu u kojem on brani sebe. I tu sam izokrenuo mit. Svi ljudi Judu gledaju kao nekakvo čudovište. Ali svi smo mi Jude. Zato se drama i zove “Zdrav razum” jer je Juda čovjek koji je razmišljao zdravim razumom. Kada je Juda na kraju shvatio da se našao pred nečime što nadilazi njegov kalkulantski način razmišljanja, on se objesio. Tu sam napravio odmak od evanđelja jer kod mene Juda ima susret s Kristom na križu, a u evanđelju se objesi prije. Kasnije su me napali da je to ateistička blasfemija, ali meni su u usta stavili Judine riječi, a Juda ne može lijepo govoriti o Kristu. Juda je jadan u opravdavanju svojeg kalkulantstva, ali nije čudovište, nego čovjek koji se nije uspio izdići iznad trivijalnog zdravorazumskog razmišljanja. Svi smo mi Jude jer se svojim grijehom stalno odričemo Boga. Juda je prodao Krista za trideset srebrnjaka, a ljudi danas prodaju Boga za jedno pivo.
Kako biste ocijenili svoj status u hrvatskoj književnosti?
Ja sam čovjek koji je čitav svoj život gurnut u kut. Prvo su me progonili kao hrvatskog nacionalista, onda kao četnika i Jugoslavena, pa kao ljevičara, a sada kao desničara. Ja sam progonjeni pisac koji unatoč svemu tome pokušava sačuvati ozbiljnost književnosti. Ovo danas što se prodaje pod literaturu nema uopće veze s književnošću. To su komercijalne gluposti kada se ljudi uhvate neke moderne teme, npr. nekog feminizma i sada je to literatura. A imate i takvih koji pišu čistu literaturu. Njih ne zanima sadržaj nego forma i oponašanje. Imate malo ozbiljne literature. Od mene hoće napraviti pajaca, budalu, idiota, luđaka. No tu postoji velika razlika između ljudi koji su me čitali i onih koji nisu. Za one koji me nisu čitali ja sam budala i pisac trećeg ranga, a oni drugi me cijene.
Možda ova nagrada promijeni nešto?
Ja sam izvan klanova koji skupa piju i banče i guraju jedni druge. Sjedim kod kuće, pišem i radim. Imam još desetak komedija. Do sada sam objavio tridesetak knjiga, a u rukopisu u raznim fazama rada imam još pedeset knjiga. Ozbiljan sam radnik koji nema vremena za sjedenje po krčmama gdje se dijele pozicije i nagrade.
KAD SAM PISAO O JUDI, REKLI SU MI DA SAM BLASFEMIČAN. JUDA JE PRODAO KRISTA ZA TRIDESET SREBRNJAKA. LJUDI DANAS PRODAJU BOGA ZA JEDNO PIVO ZANIMA ME ISTRAŽIVANJE GRANICE SVIJESTI I SPOZNAJE, A KRISTA SHVAĆAM KAO JEDINU ČVRSTU TOČKU PROGONILI SU ME KAO HRVATSKOG NACIONALISTA, PA ČETNIKA, LJEVIČARA, DESNIČARA... A JA SJEDIM DOMA I RADIM, NEMAM VREMENA ZA INTERESNE SKUPINE