PALA JE SINKOPA I OPASAN SUDSKI PRESEDAN
Pala je sinkopa! Da nije, osim još jednog šoka kod javnosti i djece poginulih Talijana, postala bi vjerojatno opasan sudski presedan, a kratkotrajni gubitak svijesti najčešća dijagnoza ili izgovor svih koji na moru ili na cesti skrive tragedije s poginulim osobama. Iako teoretski moguća, novom sucu za pomorsku tragediju, u kojoj je u naletu glisera Tomislava Horvatinčića još davne 2011. godine smrtno stradalo dvoje talijanskih nautičara, bila je neprihvatljiva. Sucu Ivanu Jurišiću nije bilo logično da Horvatinčić nije u telefonskim pozivima nakon nesreće nikom spomenuo sinkopu, da je nije spomenuo ni lučkom inspektoru, pa ni doktoru nekoliko dana kasnije. Pa i to što je jednom od prijatelja Horvatinčić spomenuo da je pokušao i izbjeći nesreću, kao i to što je sudjelovao u izradi pomorske skice, a što nije mogao ako je bio u nesvijesti, sucu Jurišiću je bilo presudno. Presudio
ZBOG DUGOTRAJNOSTI POSTUPKA TRAGEDIJA JE ZA TALIJANSKU OBITELJ BILA JOŠ TEŽA I VEĆA
je Jurišić Horvatinčiću četiri godine i deset mjeseci zatvora, zabranio mu vožnju pet godina, naplatio sudske troškove. Ta je presuda toliko različita od dviju presuda sutkinje Šupe koja je Horvatinčića prvo osudila uvjetno za nehaj, a potom i oslobodila zbog sinkope. Takav različit sudski epilog za isti slučaj zapravo je, dobacio je netko iz novinarskih klupa, za pasti u nesvijest (sinkopa). I nije to jedino što je bio problem u ovom suđenju jer i nakon ovih sedam i pol godina, i nakon treće presude, suđenje još nije gotovo. Jer tek slijedi čekanje pravomoćnosti, a po zakonu nema se što prigovoriti mišljenju Horvatinčićeva odvjetnika koji već najavljuje četvrto suđenje. I dok se čeka na pravomoćnost, nama ostaje dojam. Dojam o sucu koji je sve završio u manje od pola godine, koji, naš je dojam, uopće nije bio impresioniran ni odvjetnicima ni novinarima i koji, složit će se svi, po brzini postupka vraća vjeru u sporo i često i prečesto neučinkovito hrvatsko pravosuđe. Djeci poginulih talijanskih nautičara Francesca Salpietra i Mariele Patelli ostaje pak tuga zbog gubitka najdražih, koja im je baš zbog dugotrajnosti postupka i, kako su isticali, izostanka istine bila još teža i veća.