Neću u ured, radije berem bobice i kuham džemove
Radni se dan 22-godišnjeg Matije Andraševića iz Dubrave po mnogočemu razlikuje od radnog dana njegovih vršnjaka. Ustaje u zoru, sjeda u automobil i potegne do Volodera, mjesta pokraj Popovače gdje dan provodi u polju sa svojim bobicama, a u Zagreb se vraća kasno navečer. Po struci je računalni tehničar, ali je brzo shvatio da uredski život nije za njega pa je gradsku vrevu odlučio zamijeniti seoskom idilom OPG-a na kojemu uzgaja kupine, aronije, maline...
Tata je dizajner OPG-a
Sve je počelo prije četiri godine kada je njegova obitelj u Voloderu kupila malu njivu koju su iskrčili kako bi imali kamo skoknuti za vikend. Matija, njegov otac Robert, majka Dubravka i braća Alen, Antonio i Robert sami su ondje sagradili i drvenu vikendicu, a zatim za svoj gušt zasadili i mali kupinjak.
– Nisam tada proizvodio puno, već dovoljno za nas. No, brzo su se zainteresirali i susjedi pa smo malo pomalo odlučili proizvode i prodavati. Uglavnom svježe kupine, iako smo ih prodavali i smrznute – objašnjava Matija koji je tada otkrio svoju ljubav prema poljoprivredi pa je skupio svu ušteđevinu, povukao i novac iz EU te registrirao svoj OPG. U međuvremenu je kupio još zemlje pa se sada na dva i pol hektara brine o 3000 sadnica bobičastoga voća, među kojima su i crni te crveni ribiz, brusnice, ogrozdi. Proizvodi od njih i sokove, a u malom obiteljskom pogonu u Dubravi nastaju i džemovi.
– Sve radim sam i uz pomoć obitelji. Jako mi je važno da ono što nudim bude zaista prirodno i zdravo pa i ne razmišljam o nekakvim kemikalijama i konzervansima – objašnjava Matija, koji je, kako bi dobio što više kombinacija džemova, zasadio i lješnjake, jabuke, šljive, trešnje i kruške. Proizvode prodaje i internetskom trgovinom, sve osim svježega voća šalje i u inozemstvo, a ponudu će uskoro upotpuniti kupinovim vinom i raznim likerima.
Iako berba bobica počinje tek u svibnju i traje do sredine studenoga, Matija u međuvremenu ne miruje.
– Uvijek ima posla. Treba, recimo, postaviti mreže protiv tuče, kositi, “poflaksati”, pripremiti za navodnjavanje... Nikad nije dosadno – kaže smiješeći se i dodaje da pravi posao počinje kada voće sazrije. Svaka se bobica bere ručno, a to nije lako.
– Bobice su, naime, vodenaste pa puknu čim se malo jače stisnu. Potrebno je zato puno koncentracije – objašnjava Matija, kojemu u berbi često pomaže cijela obitelj, a ona mu je i najveća podrška. Tako je, među ostalim, tata Robert zaslužan i za logo proizvoda.
– Planirali smo dati nekome da nam napravi logo, ali to je bilo preskupo pa sam se primio posla. Sve sam istražio na internetu, gledao videa na YouTubeu, skinuo nekoliko programa i vježbao. I uspio sam, logo je ispao odlično, svaki proizvod ima i naljepnicu drukčije boje, ovisno o voću – objašnjava Robert Andrašević, koji je izradio i internetsku stranicu.
S braćom u seoski turizam
– Za novac koji sam uložio u ovo mogao sam otvoriti tvrtku u Zagrebu, ali to ne bi bilo to. Biti poljoprivrednik u Hrvatskoj, pogotovo ako ste mladi i bez iskustva, nije lako, puno je odricanja i rizika, ali sve se isplati kada ljudi prepoznaju kvalitetu i uloženi trud – objašnjava Matija. Nada se da će uskoro kupiti i kućicu u Voloderu te zajedno s braćom pokrenuti ondje seoski turizam.