Labrovićevo konceptualno Prosjačenje - uspjelo

Priča dana portala Deutsche Welle posvećena je jednom od najpoznatijih hrvatskih performera i konceptualnih umjetnika koji je prije pola godine iz Zagreba iselio u Berlin. U prvom javnom nastupu Labrović je stajao je ispred nekoliko glavnih medijskih kuća njemačke metropole s transparentom u rukama. A na transparentu jasna poruka: “Moje je ime Siniša Labrović. 54 su mi godine. Ja sam jedan siromašni performance umjetnik koji je nedavno prebjegao iz Hrvatske u Berlin. Moja kolegica Martina Mezak mi je rekla kako je vrlo važno pojaviti se u njemačkim medijima i da je nakon toga uspjeh zajamčen. Zato vas molim da objavite vijest o ovom performanceu. Po mogućnosti s fotografijom. Molim Vas budite milosrdni! Velika hvala!” Akcija nazvana Prosjačenje nije prošla nezapaženo. Pred zgradom lijevo-liberalnog dnevnika Tageszeitung (TAZ) nedaleko od Checkpoint Charleyja, slavnog bivšeg graničnog prijelaza između Zapadnog i Istočnog Berlina, Siniša je razgovarao sa znatiželjnim prolaznicima i novinarima koji su privučeni akcijom ispred svojih vrata, izlazili iz zgrade. Zatekla se tu i jedna filmska ekipa. Akcija je izvedena ispred redakcija nekoliko značajnih medija u Berlinu: dnevnika Neues Deutschland, tjednika Der Spiegel, izdavačke kuće Axel Springer s tiražnim naslovima poput Bilda (naslovna fotografija) i ispred berlinske redakcije Deutsche Wellea. No ipak je bilo najviše onih koji su ga fotografirali smatrajući ga još jednim od silnih uličnih propovjednika koji se okupljaju na mjestima gdje ima mnogo turista. Ipak, poruka je malo drugačija od onih koje na svojim transparentima nose Jehovini svjedoci. I Sinišu Labrovića bi se isto tako moglo ubrojiti u propovjednike, ali za razliku od Evanđelja Labrović propovijeda umjetničku slobodu koje nema bez pravednog udjela u društvenom životu. Njegova poruka glasi: i ja želim dio kolača, i ja želim biti dio ovog sustava blagostanja. A mediji mi u tomu mogu pomoći. Od Warholove poruke o 15 minuta slave preko Big Brothera pa do Labrovića, mediji se doživljavaju kao presudni čimbenik u procesu stjecanja popularnosti, slave, bogatstva. I sam Labrović vidi poveznicu s fenomenom reality showa. – Tu sam ja, umjetnik, a na drugom kraju medijskog spektra od umjetnika koji je potrebit bi stajao sudionik reality showa koji je slavan i važan samo zato što se pojavio u medijima. I zbog ničeg drugog – kaže Labrović komentirajući svoju prvu berlinsku akciju. Umjetnik u njegovoj poziciji, kaže, razlikuje se od sudionika Big Brothera jer on svoje akcije organizira sam i sam sebe izlaže. – Ne mislim da umjetnicima po difoltu pripada dio kolača jednog društva. Ja se borim za situaciju u kojoj bi se možda netko osjetio potrebitim da mu ja ili da im ja budem umjetnik. A prema mom dosadašnjem iskustvu ovdje mislim da njemačko društvo osjeća potrebu za umjetnošću – pojasnio je Labrović. To očito nije i slučaj s hrvatskim društvom koje je Labrovića prvo, kao i desetke tisuća drugih, ekonomski otjeralo u tuđinu. Siniša na migrantsku budućnost gleda s optimizmom. – Radi se. Stvari se kreću, a to je najvažnije – zadovoljan je Siniša Labrović. A sad su i mediji o njemu počeli pisati. Prosjačenje je uspjelo.