Premijer Plenković trebao je prihvatiti ostavku ministrice Žalac
Ministri u vladi su ministri jer sam ih ja odabrao, Gabrijela Žalac platila je kaznu od 500 kuna i ostaje ministrica, ja ne prihvaćam njezinu ostavku,” lakonski je sažetak nekoliko rečenica premijera Plenkovića te sasvim očekivani ishod posljednje “afere” u njegovoj vladi. Teško da je bilo moguće očekivati drugačije. U Plenkovićevim očima javni lov na ministricu Žalac teško da se razlikuje od hajki kojima je prije toga, što opravdano što neopravdano, bilo izloženo nekoliko njegovih ministara. No, ovaj slučaj ipak je umnogome drugačiji, nije tek dio nekog stogodišnjeg stranačkog rata, hrvatska javnost nije se podijelila isključivo po stranačkoj i ideološkoj pripadnosti te će Plenković vjerojatno još koju noć morati razmišljati je li ovaj put možda ipak pogriješio braneći do kraja jednog svojeg ministra, koliko god mu Žalac bila teško zamjenjiva na tom mjestu. Nimalo se ne slažem s onima koji smatraju da ministri moraju automatski podnositi ostavke po “zapovjednoj odgovornosti” ili iz “moralnih načela” čak i u onim slučajevima kad je posve jasno da nema izravne osobne odgovornosti. No, u slučaju ministrice Žalac, premda će tek stručno
Bio je ovo trenutak u kojem je šef Vlade trebao potvrditi da su neki europski standardi ponašanja usvojeni, da njegovo europsko lice nije samo pragmatična maska te da je i sadržaj njegove europske priče autentičan. Nažalost, ta prilika je propuštena
vještačenje pokazati u kojoj mjeri, neka razina osobne odgovornost je neporeciva. Najmanje što moramo zahtijevati od onih dužnosnika kojima se takvo nešto dogodi jest da ne bježe od kamera i javnosti, već da se suoče sa svim mogućim posljedicama, a tu spada i odlazak s dužnosti – koji ne bi trebao biti kraj svijeta pa niti kraj političke karijere, već dokaz ljudskog, moralnog i političkog integriteta. Ministrica je nakon dva dana ipak smogla snage stati pred kamere i kroz suze priznati ono što smo trebali odmah znati – da je zapravo odgovorno istog dana premijeru stavila mandat na raspolaganje. No, očito je da su i stranački kontrolori štete prosudili da ne bi trebali i oni istrčavati pred jureći automobil, pogotovu dok se izbori u Lici još nisu odigrali. Da, svakome se može dogoditi da mu dijete izleti pred vozilo. Mnogima se može dogoditi da ne primijeti da mu je istekla važnost nekog dokumenta. No, nisu oni ministri, pogotovu ne u ministarstvu koje je jedno od šampiona krute hrvatske birokracije – ministarstvu Gabrijele Žalac. Sličan propust u natječaju njezino ministarstvo nesmiljeno će kazniti. Mnogi u poduzetničkom svijetu vjeruju da to njihovo treniranje strogoće nije opravdano krutim pravilima briselske birokracije. Da, svakome se može dogoditi propust. No, ako si ministar, kad ti se dogodi nesreća, čak i ako nisi nimalo kriv, ali pritom voziš s nevažećom vozačkom dozvolom, pa čak i ako je to tek prekršaj težak samo 500 kuna - onda tough luck, ostavka u tom trenu jednostavno mora biti na stolu. Sad je samo pitanje kakva – tek simbolično nuđenje mandata na raspolaganje ili pak neopoziva ostavka. Pravila stranačke igre su takva da ministar koji ima podršku zapravo nema pravo svojem stranačkom šefu predati bezuvjetnu ostavku, jer premijer je taj kojemu se ostavlja pravo odluke. Premijer Plenković se očito u ovom trenutku osjeća dovoljno sigurno da vjeruje da mu ostanak ministrice dugoročno neće nauditi, pogotovu u trenutku relativne pobjede u Lici, te da bi od njezinog odlaska imao više štete nego koristi. No, bio je ovo ipak moment u kojem je trebao potvrditi da su neki europski standardi ponašanja usvojeni, da njegovo europsko lice nije samo pragmatična maska te da je i sadržaj njegove europske priče autentičan. Nažalost, ta prilika je propuštena. Ništa čudno za ovu državu. U Puli bakici odrežu kaznu od 18 tisuća kuna zbog ilegalne prodaje grincajga, a možemo samo sanjati da će se pred sudom u tom gradu ikada naći oni koji su od poreznih obveznika samo u jednoj godini otuđili 3,5 milijardi kuna. Oporba pritom nema nikakvo pravo likovati, jer oni su dio te licemjerne političke biocenoze. Kakvo pravo ima Bernardić netom što je uhvaćen u vožnji pod utjecajem alkohola dijeliti lekcije vožnje ministrici Žalac? Ili Mrak Taritaš prigovarati ministričinoj zaboravnosti, nakon što smo saznali da je sama sebi kao ministrica dodjeljivala plaćene funkcije i to “zaboravila” otkriti javnosti? Ministrica Holy morala je otići ne zato što su je uhvatili u intervenciji za zapošljavanje stranačke kolegice, već zbog sukoba s potpredsjednikom vlade Radimirom Čačićem. Miljenića su čak i snimili u jednoj takvoj intervenciji, no bez ikakvih posljedica. A Čačić je ostao na dužnosti nakon prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje ljudi te je bio prisiljen povući se tek nakon pravomoćne presude da je kriv. Letvica se diže ili spušta prema potrebi klana koji je u tom trenutku na vlasti. A kao u zračnom prometu, do dramatičnih promjena dolazi tek nakon što dođe do tragičnih ishoda.