Za 4,5 mlrd. kuna javnost je zaslužila barem objašnjenje

Koliko će državni proračun morati platiti po jamstvima koja je hrvatska država dala brodovlasnicima za njihove avanse Uljaniku i 3. maju, sudeći po ishodu sastanka koalicijskih partnera u utorak, ne zna ni sama Vlada premijera Plenkovića. No, sigurno je da to neće biti manje od četiri i pol milijarde kuna. Malo je reći da je hrvatska javnost time ogorčena. “Mi se polomimo da bismo od države dobili 20-30 tisuća eura za neki uređaj ili za sudjelovanje u nekom projektu”, kaže mi jedan vrhunski hrvatski znanstvenik, “a brodogradilišta toliko ‘spale’ za vrijeme marende”. Ne treba ni govoriti što bi za četiri i pol milijarde kuna dotacija dali, recimo, hrvatski tekstilci, ili nakladnici knjiga, ili tehnički fakulteti. Golemu poreznu reformu aktualna Vlada je poduzela da bi gospodarstvo rasteretila za samo dvije milijarde kuna, a sada više no dvaput toliko mora platiti samo za Uljanikove gubitke. No to nije ono najstrašnije. Strašno je da Uljanikovi zaposlenici, bivši i sadašnji direktori, radnici, sindikalni čelnici, ne pokazuju nikakvu svijest o tome da su hrvatskim poreznim obveznicima uzeli i potrošili četiri i pol milijarde kuna koje nisu zaradili i koje nisu smjeli potrošiti. A još više od toga zaprepašćuje da nitko od političara ne poteže pitanje odgovornosti Vlade za te monstruozne proračunske gubitke. Zašto? Da aktualna vladajuća koalicija nastoji te gubitke “dedramatizirati” nije neočekivano jer ona bi na stup odgovornosti najprije morala pribiti samu sebe, svoje ministre i ministarstva, državnu reviziju, državne tvrtke Uljanikove dioničare, a tek potom Uljanikovu Upravu i revizore. Sa svakom odlukom o davanju državnoga jamstva naručiteljima Vlada je obvezala brodogradilišta da joj svakoga mjeseca dostavljaju detaljna izvješća o namjenskom korištenju avansa i kredita za koje su državna jamstva odobrena. Ta izvješća primala su ministarstva gospodarstva i financija Vlade premijera Plenkovića i ona su morala vidjeti da se novac ne koristi namjenski, morala su odmah reagirati i obustaviti izdavanje novih jamstava. No, ona to nisu činila. A zašto oporba ne traži sazivanje saborskog istražnog povjerenstva, zašto ona ne traži odgovornost i kažnjavanje tih ministarstava i njihovih službi? Oporba je, naime, imala više sreće nego pameti pa su jamstva Uljaniku i 3. maju iz vremena njezine vladavine gotovo sva vraćena državi neprotestirana. Ali, u propasti Uljanika ni oporba nije prošla neokrznuta: njezino zadnje jamstvo bilo je za brod jaružar koji još nije završen i isporučen pa bi na naplatu moglo doći i njegovih 1,7 milijardi kuna. Na sve to imamo i šlag za kraj. Ne samo da ministarstva i vlade proteklih godina nisu reagirali na izvješća o nenamjenskom korištenju avansa i kredita za koje je Republika Hrvatska dala jamstva, nego ona to ne čine ni danas. Veliko hrvatsko brodogradilište već šest mjeseci odbija Vladi dostavljati izvješća o namjenskom korištenju državnih jamstava i svi nadležni u Vladi to znaju, ali nitko na to nije ni trepnuo.

Ministarstva i vlade proteklih godina nisu reagirali na izvješća o nenamjenskom korištenju avansa i kredita a ne čine to ni danas