PROTIV FANTASTIKE SU ONI KOJI NISU PROČITALI NIŠTA

STEREOTIP JE DA JE LJUBITELJ FANTASTIKE PUBERTETLIJA S AKNAMA ILI VJEČNI ‘DJEČAK’ KOJI NE ZNA SA ŽENAMA I PATI OD PRERANE EJAKULACIJE

Jedan je poljski ekonomist, stručnjak za vanjsku trgovinu, danas svjetski poznati autor fantastičnih romana, a za taj je status najzaslužnija “Saga o vješcu”. On je Andrzej Sapkowski, a vještac Geralt. Bjelokosom ubojici čudovišta Sapkowski je posvetio tri zbirke priča i pet romana. Vještac je njega odveo u svijet računalnih igrica i na moćni Netflix, koji uskoro počinje emitirati seriju snimljenu po ovim romanima. U Hrvatskoj Sapkowskog izdaje Egmont, a za Večernji list s njim je razgovarala njegova zemljakinja, novinarka koja sjajno govori hrvatski.

Počet ćemo od rođenja vješca 1986. Imali ste gotovo četrdeset i posao ekonomista. Što vas je motiviralo da pošaljete priču na natječaj časopisa za fantastiku?

Ni danas nisam potpuno siguran odakle je došao taj neobjašnjivi impuls. Časopis „Fantastika“nisam ni čitao, ponekad sam prelistao pokoji sinov primjerak. I onda sam vidio oglas o natječaju za priču i neočekivano sam odlučio napisati jednu. Smatrao sam to jednokratnom avanturom, nije mi padala na pamet karijera pisca. Priča je zauzela treće mjesto, reakcije čitatelja bile su iznenađujuće pozitivne pa sam napisao još jednu priču. Ni sam ne znam kako i kada se cijela stvar raširila, vještac je postao popularan, da ne kažem kultan. Iz vedra neba i ja sam postao profesionalni pisac.

Svjedok ste ogromnih promjena koje su zahvatile poljsko književno tržište u zadnjih 30 godina.

U tim se godinama, između ostalog, vidjelo kako raste broj ljubitelja fantastike; stalno su dolazili novi, dok su stari razvijali ukus. Fantastika je postala dostupnija, sve bolja, čak odlična. Vrijedi spomenuti izdavače jer njima dugujemo to izobilje. U Poljskoj – što je jako zanimljivo – skoro svi bitni izdavači fantastike dolaze iz krugova fanova žanra. Izdaju ono što su nekad voljeli, ono što danas vole čitati.

To je donijelo poplavu žanrovske fantastike u kinima i na policama knjižara. Odakle tolika popularnost?

Fantastika je uvijek bila jako popularna, samo je nekoć bila manje vidljiva. Na poljskom je tržištu dugo nije ni bilo, uvijek sam se čudio kako je moguće da tu nedostupnu književnost tako dobro poznaju mnogobrojni ljubitelji. Želja čitatelja bila je tako velika da je netko te knjige nabavljao vani, amaterski ih prevodio, kopirao i distribuirao. Pokažite mi neki drugi književni žanr gdje su se slične stvari događale.

Mnogi kritičari žanr fantastike vide kao eskapističku zabavu, dok drugi tvrde da ona može bolje govoriti o našoj suvremenosti od realistične književnosti. Kojem se mišljenju vi priklanjate?

Smiješni su mi pokušaji kritiziranja cijelog žanra, pogotovo tako bogatog i različitog. Ljudi koji nisu čitali ništa, čak ni kanonska djela, jako rado barataju stereotipom da je čitatelj fantastike ne baš pretjerano bistar pubertetlija s aknama. Eventualno on može biti odrastao tip, ali nesnalažljiv sa ženama, vječiti dječak koji pati od prerane ejakulacije. Kažu da stvarnost takve dečke plaši pa bježe u fantastiku. Naravno, to je potpuna glupost, a svatko tko je imao bar površan kontakt s ljubiteljima fantastike zna da se oni uopće ne uklapaju u taj stereotip. S druge pak strane svako čitanje fiktivnih djela je vrsta bijega, svaka knjiga stvara svoj vlastiti svijet u koji čitatelj može zaroniti, bez obzira na to je li to stvarnost kapetana Nema, Harryja Pottera, grofa Monte Crista ili Ane Karenjine. Umijeće fantaziranja i proživljavanje fantazije – da se nadovežem na Tolkiena – u najmanjoj se mjeri protivi racionalizmu jer, što je mozak otvoreniji i pronicljiviji, podložniji je fantazijama. A sad, igra li fantastika neku bitnu ulogu i ispunjava li je bolje od ostalih književnih žanrova? To ovisi o konkretnom autoru.

Svijet vašeg vješca Geralta ima srednjovjekovne dekoracije, ali su refleksije i problemi junaka