Heli Centar Toplice nije ruski vojni centar u Zagorju

Direktor Heli Centra Toplice Stanislav Bychinskii reagirao je na tekst s naslovom “Ruski vojni centar u srcu Zagorja” (VL, 31. 3. 2019.). “Izražavamo naše službeno neslaganje s tekstom s naslovom ‘Ruski vojni centar u srcu Zagorja’. Autorica prezentira činjenice i okolnosti koje nisu istinite i koje nepravilno interpretiraju aktivnosti naše tvrtke, te mogu prouzročiti ozbiljnu štetu našoj reputaciji, kao i materijalnu štetu. Osobito je problematičan naslov teksta koji poručuje da je to ruski vojni centar. Naime, Heli Center Toplice je 100 posto hrvatska tvrtka, 90 posto osoblja su hrvatski državljani i Heli Center Toplice apsolutno nije tip vojnog objekta, mi smo civilna tvrtka koja je certificirana od strane Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA). Nemamo i ne koristimo nikakve opreme koju možemo identificirati kao vojnu. U intervjuu s novinarkom objašnjeno je da se centar bavi sa simulatorom letenja za trening pilota helikoptera Mi, kako za civilne tako i za vojne letjelice. Isto tako u tekstu spominje neke privatne ruske investicije u našu kompaniju. Ova izjava apsolutno nije istinita. Službeno izjavljujemo i spremni smo predstaviti sve potrebne dokaze da 100 posto sredstava koje su investirana u tvrtku pripadaju europskim investitorima i nemaju veze s Rusijom. U razgovoru s novinarkom objašnjeno je da su investicije privatne prirode i da u ovom projektu nema nikakve državne participacije. To da je u pitanju ruska investicija je apsolutno spekulacija novinarke.” – zaključuje reagiranje Stanislav Bychinskii, direktor Heli Centra Toplice. Posljednjih se godina u kontekstu kurikul(ar)ne reforme naročito reklamira da će se sustav konačno okrenuti potrebama učenika. Ali kada u sustavu imamo izvanserijske učenike, njima se zahvalimo i poručimo im – ‘sori’, ne možeš na Olimpijadu jer si premlad! Na informatičku olimpijadu zadnjih godina se poziva u pravilu 25 do 30 učenika. U zajedničkom prednatjecanju od listopada do ožujka sudjeluje ukupno oko 400 učenika. Najbolji osnovci bili su bolji od tristo učenika srednjih škola, ali ne mogu na olimpijadu jer još ne idu u srednju školu. Iako su postizali sjajne rezultate i bili su 23., 10., 21., 2., 24., 12., 15., 24., to im nije bilo dovoljno da dobiju pozivnicu. Ne samo da nisu dobili pozivnicu nego su i izbrisani iz tablice rezultata za pozivanje na seniorsku olimpijadu. Umjesto toga dopisani su sa znakom (*) neslužbeno (?!), kao da se nisu pola godine službeno ni nadmetali s učenicima srednjih škola i bili službeno bolji od njih tristotinjak. Na takav način je u zadnje tri godine petorici učenika zabranjeno sudjelovati na programerskoj olimpijadi – jer su premladi, uz obrazloženja da mogu sudjelovati samo učenici srednjih škola. U svijetu ne podržavaju zabrane za mlađe. Iako u pravilima Međunarodne olimpijade IOI piše da su namijenjena učenicima srednjih škola, sudjelovanje se onemogućava samo onima koji su prestari (20+). Osnovci (juniori) su redovita pojava na IOI tako da je od 1992. više od 20 osnovaca sudjelovalo u sastavu nacionalnih reprezentacija. No u Hrvatskoj je posve suprotno jer IO HSIN-a zabranjuje službeno sudjelovanje osnovcima na našoj seniorskoj olimpijadi iako su u zajedničkom natjecanju pokazali da su bolji od 90% učenika srednjih škola. Dvaput mijenjali pravilnik u zadnje dvije godine, no nije im palo na pamet da ga promjene ako smeta, pa da ga više ne moraju tumačiti u smislu zabrana. Izvanserijske talente valja poticati i pružati im stvarne prilike, nagraditi ih za ono što su svojim rezultatom zaslužili. A ne ih na seniorsku olimpijadu pozivati u neslužbenu konkurenciju - kao nadomjestak za zabranu sudjelovanja. Ako nisu premladi za neslužbeno boraviti u istoj prostoriji sa srednjoškolcima i osvajati bodove - zašto im se to ne bi računalo? Ispada da su za boravak u istom prostoru i za osvajanje bodova dovoljno stari, ali premladi postaju samo u slučaju kada bi se osvojeni bodovi računali. Riječ je o očiglednoj diskriminaciji na osnovu razine školovanja koja ne postoji u IOI pravilima ni praksi. Sve države prepoznaju kao svoj nacionalni interes da mlađi prvi dobiju šansu ako su bolji od starijih. Dražen Petrović nije bio premlad kada je dobio priliku s 15 godina u seniorskoj ekipi Šibenke, i zatim postao najbolji košarkaš Europe svih vremena. Janici Kostelić nije bilo zabranjeno sa 16 godina osvojiti 8. mjesto u kombinaciji na Olimpijadi u Naganu 1998. Bjeloruski programer Gennady Korotkevich uvršten je 2006. u nacionalni seniorski tim kao učenik 6. razreda osnovne škole, da bi zatim postao najbolji natjecatelj u IOI povijesti sa sedam nastupa i šest zlata. I u hrvatskoj informatici je bilo sličnih poticajnih primjera. Tako je Goran Žužić, najbolje rangirani hrvatski olimpijac na IOI listi svih vremena, još 2005. kao osnovac dobio pozivnicu za seniorsku olimpijadu (HIO), kao i mnogi drugi nakon njega, no Hrvatska se zadnjih godina odlučila za zabrane. Da je genijalni Bjelorus Gennady kojim slučajem Hrvat, njemu bi IO HSIN-a zabranio da se natječe sa seniorima na HIO – dok ne upiše 1. razred srednje škole. S obzirom na to da pravila koja udruženja poput HSIN-a donose nisu kogentna niti pravno obvezujuća, valja ih tumačiti u skladu s poticajnom svrhom samog događaja radi čije organizacije su uspostavljena. Postavlja se pitanje zašto nas organizatori tjeraju da pozivamo sve medije da podrže pamet i pomognu da se napokon prekinu zabrane i “zabrani” – zabranaški pristup. Legendarni Ćiro bi rekao – ebo te pravilnik, uključi mozak!