VEČERNJAKOVA EKIPA
Panorama
“Više od 100 mrtvih” – vrištalo je s naslovnice Večernjeg lista u prvom izvještaju nakon stravične željezničke nesreće na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. I još: “Najveća nesreća u povijesti jugoslavenske željeznice”. I bila je. Razmjeri katastrofe zbrajali su se danima i tjednima nakon što je tog vrelog ljeta, 30. kolovoza 1974. godine, međunarodni ekspresni vlak 10410, koji je prometovao na relaciji Atena - Zagreb – Dortmund, točno u 22 sata i 33 minute iskočio iz tračnica pri brzini od 104 kilometra na sat i za sobom odveo u smrt, ispostavit će se, 153 osobe, a 90 ih je teže ozlijeđeno.
Straža i Cajzek bili su prvi
Istraga će ustanoviti i to da je “vlak smrti”, kako su ga nazvali, otpočeo svoj smrtonosni ples već na 60-ak kilometara od Zagreba, na jednom zavoju između željezničkih stanica Ludina i Novoselec, gdje je kompozicija projurila brzinom od čak 106 km na sat, čak 30 kilometara iznad ograničenja. No, uvertira u tragediju otpočela je već na nadvožnjaku u Držićevoj, nedaleko od Autobusnog kolodvora. Ondje je pad pruge iznosio 6,85 promila, pa su vlakovođe počeli kočiti, no prekasno. Do kritičnog zavoja preostalo im je samo još 250 metara tračnica. Pri brzini od 104 km na sat tom vlaku trebalo je najmanje između 500 i 550 metara zaustavnog puta kako bi smanjio brzinu na propisanih 50 km na sat. Na zavoju su od snažnog pritiska popucale kuke između nekih vagona, ponajprije između prvog vagona i lokomotive, pa kompozicija više nije bila stabilna kao u redovitoj vuči. Do tragedije je preostalo nešto manje od 10 sekundi. Oslobođena vuče, lokomotiva je i dalje vrtoglavo jurila. Kroz skretnicu je prošla brzinom od 98 km na sat, no vagoni, sagrađeni prije Drugog svjetskog rata, nisu mogli izdržati. Katastrofa na istočnom ulazu u Glavni kolodvor bila je neizbježna. Među prvima, na mjestu nesreće našli su se reporter Mladen Stražimir i fotoreporter Pavao Cajzek, obojica legende hrvatskog novinarstva.
“Možda desetak minuta prije nesreće izišao sam iz kupea da malo protegnem noge u hodniku. Tu sam našao suputnika s kojim sam popušio cigaretu. Odjednom, naš vagon postao je kao brod i počeo se jako ljuljati. Zagrlili smo se da ne padnemo. Tada je počeo pakao. Vagon se prevrnuo, ali nastavio je klizati bočnim dijelom, gdje su prozori. Iz kupea, u kojem nas je bilo sedmero, začuo se vrisak i zapomaganje. Konačno, sve je stalo,