UNATOČ KIŠI, VJETRU I SNIJEGU OD 20 CENTIMETARA, ŠUMARI I REVIRNICI ZBRAJALI SU ŠTETU, A TOČNE ĆE POSLJEDICE TEK VIDJETI

Štetu još zbrajamo jer do nekih područja jednostavno nismo uspjeli ni doći. Ali vedro nebo nije dobar znak – dok se vozimo lišćem posutom Sljemenskom cestom, objašnjava nam revirnik gospodarske jedinice Sljeme-Medvedgradske šume Dalibor Babić. Smeta mu nebo bez oblaka, ne zato što ih posebno voli, već bi mu na vidiku trebala biti gusta šuma. Bukve, međutim, od kojih svaka teži oko deset tona, sad leže na tlu, neke potpuno izvaljene iz zemlje, dok su se druge ipak “samo” naslonile na stabla koja su uspjela odoljeti naletima vjetra brzine veće od sto kilometara na sat.

Mladoj šumi treba vremena

– Točan broj srušenog drveća još ne znamo, ali na samu Sljemensku cestu palo ih je petstotinjak – govori nam revirnik Babić koji sa svojim kolegama s Medvednice ovih dana ne silazi. Unatoč vjetru, kiši i snijegu od 20 centimetara, radi se punom parom jer prioritet je bilo čišćenje Sljemenske ceste.

– Sve što je palo na nju riješili smo i maknuli. Međutim, nije još to sasvim sigurno za prolaz jer određena stabla još vise nad samom cestom – pokazuju nam revirnik Dalibor Babić i pripravnik revirnik Josip Župan opasne grane koje su se nadvile nad automobilom, a usput govore kako su se nadali da se Teodor ipak neće ponoviti. Oluja je to koja je prije šest godina “očistila” čak 50 tisuća kubika drva s Medvednice.

– Posadili smo novu šumu, ali njoj treba neko vrijeme. Prije 2013. velika se oluja dogodila 1974. i sad su to stabla koja su već stasala – objašnjava revirnik Babić, dok Josip Župan dodaje kako će se posljedice katastrofe koja se dogodila u ponedjeljak sigurno sanirati godinama. Jer, kako kaže, određeni se dijelovi Medvednice nisu još oporavili ni od Teodora.

– Sa sadnjom novih stabala moći ćemo krenuti na jesen, a do tada se nadamo da ćemo sanirati barem dio štete – govori nam Josip Župan dok se penjemo prema samom vrhu Zagrebačke gore. Čeka nas tamo upravitelj Šumarije Zagreb Ivica Dugački koji upravo na telefon objašnjava kako put prema Sljemenu nije siguran.

– Iz Grada zovu – opravdava se pa dodaje odmah kako mu nije posve jasno zašto se forsira otvaranje Sljemenske ceste za ZET-ov autobus. Nije još sigurno, govori nam Dugački, pa odmah dodaje da ni vremenski uvjeti za penjanje nisu najbajniji. Cesta puna grančica i lišća te prekrivena snijegom recept je za nesreću.

– Neće se ništa dogoditi ako ljudi ne pohrle na Sljeme još jedan dan – kaže Dugački pa objašnjava odmah proceduru koja sad još očekuje šumare i pomoćnike revirnika. Josip Župan, Ivo Pavičić, Alen Cigula i Rok Samaržija već su jučer počeli obilježavati i mjeriti sva srušena stabla kako bi se napravila točna evidencija, a to će im biti glavni posao i idućih dana. Količina srušenog, kaže upravitelj Šumarije Zagreb Ivica Dugački, mogla bi biti blizu one tisuća kubika drva Alen Cigula, Ivo Pavičić, Rok Samaržić, Josip Župan, Ivica Dugački i Dalibor Babić (gore) pokazali su nam stanje i objasnili što je napravljeno te što se još na Zagrebačkoj gori treba odraditi iz 2013. godine. Prate, stoga, šumari pomno i komentare Zagrepčana na sljemensku kataklizmu, prvenstveno one “savjetodavne”.

Ako nađu način, odmah ćemo

– Jedan je čovjek predložio da bi se sve drveće koje je izvaljeno iz zemlje trebalo ponovno samo uspraviti jer bi sigurno opet bez problema nastavilo rasti. Najradije bismo ga doveli da on pogleda stanje i predloži nam kako točno da uspravljamo te bukve od deset tona. Ako nađe način, odmah ćemo – govore nam djelatnici Šumarije Zagreb pa odmah priznaju da im nisu dragi ni komentari koji sugeriraju kako su baš oni krivi za ogoljenje Sljemena nakon Teodora. Kako kažu, tada su počele priče da su se nakon oluje naknadno rušila i preostala zdrava stabla, što jednostavno nije istina.

– Svaki dan smo ovdje, pazimo, a ako netko voli šume, onda su to šumari – kaže nam sljemenska ekipa koja otkriva kako je pri padanju stabala ovog puta stradao planinarski dom Risnjak. Probijanje puta do njega sljedeći im je zadatak jer zasad se tamo može samo pješice.

– Moramo riješiti cestu da ljudi mogu sanirati štetu – kaže revirnik Dalibor Babić kojeg su već zvali i izvođači radova na žičari. I taj put treba raskrčiti jer radovi su zasad stali budući da je trasa buduće žičare puna izvaljenog drveća. A ne može se na vrh Zagrebačke gore ni pješice jer planinarske su staze također pune bukvi i granja te su isto sljedeće

• na redu za čišćenje.