Slamu, bikovu spermu, rogove, riblje otpatke i mulj prodali smo za nekoliko milijuna eura
Jedna tvrtka iz Zagreba u Mađarsku izvozi mulj nastao nakon razgradnje biološkog otpada u pročistačima voda u glavnom gradu. A netko je lani izvezao koralje i ljušture morskih mekušaca
“Dolijali šverceri bikove sperme!”, glasio je novinski naslov iz 2013. godine. Policija i carinici razotkrili su kriminal u križevačkom Centru za reprodukciju u stočarstvu, a šteta se, pisalo je, procjenjivala na četiri milijuna kuna. Umjesto da na sjeme domaćih rasnih bikova plate porez, u Centru su na papire upisivali manje količine nego što je prikupljeno, pa je pronađeno 800 doza viška. Sperma na crno bila je namijenjena kravama u Srbiji. Bila su to vremena “zlatne teladi” (“Sperma bikova, ideje naše”, da parafraziramo Ostapa Bendera) kad su se na sjemenu okretali milijuni. No prošle godine hrvatski su poduzetnici bikov ejakulat izvezli u vrijednosti od samo 111.347 eura. Ima još neobičnih hrvatskih izvoznih proizvoda za kojima u inozemstvu ima potražnje. Jedna tvrtka iz Zagreba u Mađarsku izvozi mulj nastao nakon razgradnje biološkog otpada u pročistačima voda u glavnom gradu, a na popisu izvoznih proizvoda nalaze se i riblji otpaci, tetive i žile životinja, životinjski mjehuri i crijeva, kopita, kandže... Fina je izvijestila da je 19.594 poduzetnika prodalo svoje proizvode ili usluge u inozemstvo, što je 14,9 posto svih registriranih poduzetnika. Da se i na mlaćenju prazne slame može dobro zaraditi, potvrđuje varaždinska tvrtka Biovinis koja je izvezla oko 600 tona stelje (prostirke) od slame kupcima u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Sloveniji, koji njime prekrivaju konjske bokseve i druge nastambe za životinje. I životinje u zoološkom vrtu u Berlinu leže na mekanoj biostelji “Made in Croatia”.
Slama dolazi iz Međimurja
– Htjeli smo biti drukčiji i inovativni. Vrijeme će pokazati koliko ćemo biti uspješni – kaže direktor i suvlasnik Davor Lončarić. Toj je tvrtki glavni posao proizvodnja peleta kao energenta koji je već dosta poznat na tržištu, pa su odlučili malo se odmaknuti od tog segmenta tržišta.
– Jednostavno smo proučavanjem tržišta zaključili da najviše prostora postoji u proizvodnji stelje. Trenutačno smo jedini u Hrvatskoj koji proizvodimo stelju za kućne ljubimce i konjske bokseve. Postoji još jedan proizvođač u Slavoniji koji radi za peradarnike. Mi sve izvozimo i tek ćemo sada raditi za jednog domaćeg većeg kupca. Nema na domaćem tržištu baš interesa... – kaže. Potencijal je velik. U Hrvatskoj se godišnje proizvede 1,8
milijuna tona slame, dvije se trećine iskoristi, a trećina, oko 600.000 tona, spali se i podorava. Slama zbog svojih svojstava ima dugi vijek raspadanja. Ovisno o vlazi i sorti, treba joj od tri do čak sedam godina da se pretvori u humus.
– Postoje i drugi modeli da se iskoristi, ne samo za stelju. Slama je, na primjer, izuzetno dobar izolator i ima potencijal u građevini. U Hrvatskoj postoji već 50 do 60 kuća od slame – napominje Lončarić. Kad je ulazio u taj posao, bilo mu je važno osigurati dovoljno sirovine radi kontinuiteta i sigurnosti proizvodnje i širenja. Slamu nabavljaju u Međimurskoj županiji, imaju ugovor s Agromeđimurjem koji im je glavni dobavljač, a deset posto otkupe od lokalnih OPG-ova u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji. Otkupna cijena bale slame teške oko 200 kilograma iznosi oko 55 kuna, ovisno o sezoni i količini. Cijenu diktira tržište.
Uvezli lišće i granje
– Do kupaca dolazimo preko interneta. To je koristan alat i pretraživanjem pronalazimo kupce koje bi moglo zanimati to što proizvodimo – kaže. U Srbiji su kupili cijelu liniju za preradu i slama se tri puta pročišćava od prašine, pa je kvalitetnija od klasične stelje. Smjesa se zagrijava do 90 stupnjeva pa se uništavaju svi mikroorganizmi. Kapacitet upijanja desetak puta je veći od rasute stelje i neutralizira miris amonijaka.
Netko je, prema podacima koje smo dobili iz Hrvatske gospodarske komore, lani izvezao i koralje te ljušture morskih mekušaca. Gotovo sve navedeno Hrvatska i uvozi, i to u većim količinama nego što izveze. Uvezli smo tako lani lišće i granje u vrijednosti 1,2 milijuna eura, čekinje, konjsku dlaku, rogove i druge otpatke čak iz Novog Zelanda, humus iz Kanade, a životinjska crijeva iz Pakistana, Srbije, Albanije... Čak smo i praznu slamu morali nabavljati u inozemstvu, kao da je sami ne možemo dovoljno namlatiti. Ukupan izvoz Hrvatske od siječnja do travnja 2019., prema podacima koje je u petak objavio Državni zavod za statistiku, iznosio je 35,9 milijardi kuna, a uvoz oko 61,3 milijardi. Vanjskotrgovinski je deficit oko 25,5 milijardi. Pokrivenost uvoza izvozom, prema prvim rezultatima, od siječnja do travnja bila je 58,5 posto. Izvoz je u usporedbi s prva četiri mjeseca prošle godine porastao za 8,2 posto. Hrvatska je tijekom 2018. godine, u usporedbi s 2017., zabilježila rast izvoza, uvoza i vanjskotrgovinskog deficita. Ukupan izvoz iznosio je 107,9 milijardi kuna, što je u usporedbi s 2017. povećanje za 3,2 posto. Istodobno, uvoz je iznosio 176,2 milijarde kuna, 13 milijardi više nego godinu prije. Deficit robne razmjene s inozemstvom bio je 68,3 milijardi kuna i porastao je za 16 posto u odnosu na 2017. godinu. (ibe)