Podsjetnik odgovornima da preko ljetnih ferija izbace azbest iz svih vrtića i škola u Hrvatskoj

Rezultati sustavnih i opsežnih istraživanja su pokazali da se biološka i kemijska ravnoteža sve više remeti zbog onečišćenja atmosfere, vode i tla štetnim otrovnim tvarima. Sjetimo se riječi Jacquesa Yvesa Cousteaua, svjetskog znanstvenika i dokumentarista: “Nekada je priroda uplašila čovjeka, a danas čovjek plaši prirodu”. Očito je ekološka kultura izgubila ritam vlastita razvoja te joj moramo vratiti snagu u društvo i životni smisao u praksi. Stoga je neophodno poticati razvijanje eko-svijest i odgoj djece i mladih da poštuju, vole i čuvaju prirodu.

Među činiteljima, koji ugrožavaju okoliš, pa prema tome i zdravlje čovjeka značajno mjesto zauzima azbest. Riječ azbest je genetičko ime za skupinu magnezijsko-silikatnih minerala, koji izgledaju poput tankih vlakna a uključuju i krizotil, krocipalit, amozit, tremolit i antrofilit. Među njima je najmanje toksičan krizolit koji se najčešće koristio u Hrvatskoj, dok je krokidolit najotrovniji. Dio je stijena i tla a potekao je iz zemlje pa bi se u zemlju trebao vratiti. Prije 50ak godina u Hrvatskoj su postojali i rudnici azbesta, primjerice u blizini Trogira!? No, kako je uvozni azbest bio jeftiniji kopovi su zaboravljeni. Pretpostavlja se da je u pola stoljeća u Hrvatsku uvezeno više od 100.000 tona azbestnih minerala i iz njih je proizvedeno oko milijun tona različitih materijala. Pretežito bio je to krizolit!

Industrija azbesta doživjela nagli procvat nakon II. svjetskog rata zbog njegovih povoljnih svojstava i pristupačnih cijena. Posebice je korišten u izradi građevinskih materijala.

U tom je kontekstu vrijedno spomenuti da se azbest ne može osloboditi iz materijala kojem je ugrađen sve dok se mehanički ne ošteti ili raspadne uslijed dotrajalosti. Do mehaničkog oštećenja može doći prilikom gradnje, izmjena i uklanjanja azbestnih ploča na krovovima, bušenja zidova, ali i prilikom vremenskih nepogoda poput tuče, groma, potresa...

Jednom kada se azbest oslobodi u okoliš, podliježe zračnim strujanjima koja ga raspršuju u zraku. Inhalacijom azbest dospijeva u pluća i može uzrokovati azbestozu (sporo progredirajuću fibrozu), karcinom pluća i karcinom poplućnice (mezoteliom).

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu i sigurnost rada od ukupno 153 osobe oboljele od profesionalnih bolesti, 98 njih uzrokovano je azbestom. Prisjećamo se i nesretnih događaja u Pločama i Vranjicu kada je znatan broj radnika izgubio život radeći u pogonima s azbestom. U skladu s tim su i zabrinjavajući nalazi koji se odnose na rutinske obdukcije gradskog stanovništva u čijim su plućima nađena azbestna vlakna. To upućuje na prisutnost azbesta u okolišu. Zbog dokazane štetnosti azbesta po zdravlje pučanstva 1. siječnja 2006. zabranjena je njegova proizvodnja promet i uporaba u Hrvatskoj i Europskoj uniji (Uredba EZ, 1907/2006). Godine 2008. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost počeo je subvencionirati uklanjanje azbesta iz kućanstava. Vrijedno je i spomenuti projekt koji je naveden u tisku dnevnih informacija 2010. godine o prepoznavanju opasnosti od azbesta u Zagrebu, odnosno prepoznati gdje se nalazi azbest u zgradama i kolika opasnost prijeti građanima. Prioritet su bili vrtići i škole!

Izmjene krovnih pokrova s ugrađenim azbestom podliježe pravilima prema kojima nije dozvoljeno boraviti u blizini izvođenja radova osim ovlaštenim osobama. To se posebice odnosi na djecu u vrtićima i školama. Za takve radove postoje školski praznici. Prisjetimo se da su djeca najosjetljiviji dio populacije na štetne tvari, posebice na one koje su raspršene u zraku.

I na kraju, nameće se pitanje što je bio neposredni poticaj da napišem ovaj tekst o azbestu?

Bilo je to 12. veljače ove godine kada sam u Večernjaku vidjela članak s naslovom “Ovo su vrtići i škole koji još imaju azbest” autorice Hane Ivković... a potom slijedi “Sedam vrtića, jednako toliko osnovnih i četiri srednje škole u Zagrebu u svojim zidovima i krovovima imaju azbest”... Kada sam pročitala članak pomislila sam: Kocka je bačena! Pisat ću o azbestu! Neka ovo bude podsjetnik mjerodavnima da za ljetnih ferija izbace azbest iz svih vrtića i škola u Zagrebu i Hrvatskoj.

Zahvaljujem prof. dr. sc Franji Plavšiću, bivšem ravnatelju Hrvatskog zavoda za toksikologiju na brošuri “Azbest je svuda oko nas” koju sam dobila 2010. kada ju je napisao i objavio jer sam iz nje crpila znanje i mudrost promišljanja o rasprostranjenosti i otrovnosti azbesta u nas i svijetu.

•