Bahatost vozača oko škola treba kažnjavati
Oduzimanje dozvole najbolji je lijek za takve
Treba li nakon prometne nesreće utvrditi tko je vozio brzo, tko je prešao preko crvenog, a tko se pridržavao propisa... Goran Husinec jedna je od samo tri osobe u Zagrebu koje se time profesionalno bave više od 15 godina. Ovaj sudski vještak za promet s Večernjakovom je inspekcijom obišao sve kritične lokacije oko zagrebačkih vrtića i škola, a u razgovoru objašnjava koji je glavni problem sigurnosti djece u prometu, zašto je videonadzor odlično rješenje te kako bi se trebalo riješiti zagušenje zagrebačkih cesta i ulica.
Od svih lokacija koje smo zajedno obišli, koja je po vama najkritičnija?
Najopasnije je ispred OŠ Frana Krste Frankopana u Ivanićgradskoj ulici, gdje školski autobus iskrcava djecu iz Ivanje Reke. Zaustavi se tako da zauzme jedan prometni trak jer drukčije ne može. I dok djeca izlaze iz autobusa, nesavjesni vozači pretječu autobus preko pune crte, preko svih znakova za školu i preko pješačkog prijelaza.
Svaki od tih prekršaja sam za sebe izuzetno je opasan i strogo kažnjiv, ali ljudi se ne boje da će pregaziti dijete i biti sankcionirani.
A koji je najveći problem sigurnosti djece u prometu?
Nepažnja vozača i njihovo bahato ponašanje pokraj škola, neprilagođavanje brzina i grubo kršenje prometnih pravila u blizini škola i vrtića.
Kakve se mjere mogu poduzeti da se riješe problematične točke u Zagrebu?
Na sreću, posljednjih je godina videonadzor postao relativno jeftin i vrlo dostupan. Postavljanjem fiksnih kamera u blizini škola možemo vrlo lako detektirati vozače koji krše prometna pravila i ugrožavaju našu djecu kada idu u školu i iz škole. Uostalom, kada vozači budu znali da je područje pod videonadzorom, nadam se da neće više izvoditi takve opasne manevre.
Nekoliko ste puta rekli da je videonadzor bolja mjera od uspornika. Zašto to mislite?
Uspornici su zastarjeli. Počeli su se masovno koristiti u Njemačkoj prije 40-ak godina kada su njima Nijemci odjeljivali kvartove i zone s ograničenjem brzine na 30 km/h od ostalih dijelova grada. U to doba to je bilo dobro rješenje, no danas je napredovala tehnologija i elektronika pa nam takvi uspornici više nisu potrebni. Osim toga, uništavaju automobile i njihove kotače i gume, a samo su djelomično učinkoviti. Motocikli, naime, idu između njih, dok kamioni i autobusi prolaze sa svakim kotačem pokraj njih.
A što mi kao građani možemo napraviti da sačuvamo djecu u prometu?
Jako puno, pogotovo kao vozači. Kada vidi na kolniku oznaku prijelaza za djecu i znak škole, svaki vozač trebao bi znati da se ondje nalaze djeca. Ona su mala i neozbiljna i koliko god ih učili i odgajali, djeca su i trče za loptom ili po sladoled. Zato mi kao vozači moramo biti ozbiljni i odgovorni te uz škole voziti izuzetno polako i pažljivo. Vozimo li bezobzirno, kao što smo ovih dana često viđali, izgledi da dijete strada jako su veliki.
Jesu li za sigurnost u prometu opasniji vozači ili ceste po kojima se kreću?
Mislim da su veći problemi u tome kako vozači voze. Vidjeli smo, na primjer, na Svetom Duhu vozača koji je namjerno prošao po sredini izdignutog kružnog toka. Taj čin sigurno je za trenutačno oduzimanje vozačke dozvole i graniči s kaznenim djelom. Velika je vjerojatnost da se pri takvoj vožnji dogodi nekakav ozbiljan sudar ili nalet na dijete. Nijedan sudionik u prometu ne može pretpostaviti takvo ponašanje od jednog vozača, k tome taksista.
Velik broj problema koje smo vidjeli prouzročen je uskim i prenapučenim cestama. Grad se širi i raste, ali naše prometnice to ne prate. Kako to možemo riješiti?
Većina gradskih prometnica rađena je prije više od stotinu godina kad praktički automobila nije ni bilo. Zadovoljavale su negdje do početka devedesetih, a onda se Zagreb počeo naglo širiti i prometnice su postale pretijesne. Ne možemo mnogo učiniti što se tiče kapaciteta prometnica jer takav je, kakav je. Ali možemo napraviti podzemnu željeznicu. Svaki grad koji ima milijun stanovnika i više trebao bi imati metro koji bi rasteretio nadzemni promet. Možemo raditi i na infrastrukturi biciklističkih staza, da se što više ljudi vozi biciklima, da manje zagađuju grad i da protok prometa bude veći.