Uhićeno je više od 500 ljudi koji su tvrdili da su izbori u Kazahstanu samo farsa
Ovo su bili prvi predsjednički izbori na kojima nije sudjelovao Nursultan Nazarbajev koji je čvrstom rukom vladao zemljom od osamostaljenja 1991. ROVARENJE PROTIV VOĐE NACIJE JE TERORIZAM, A ON JE IZNAD ZAKONA
Dašak demokracije oplahnuo je Kazahstan nakon što su prošli vikend, prvi put od stvaranja države, održani predsjednički izbori na kojima nije sudjelovao Nursultan Nazarbajev.
Ili možda ipak ne. Tijekom izbornog dana uhićeno je više od 500 ljudi koji su prosvjedovali na ulicama Almatija i Nur-Sultana tvrdeći da su izbori samo farsa.
Nenadana ostavka u ožujku
Nursultan Nazarbajev zemljom je čvrstom rukom vladao još od 1991. godine, od trenutka kada su u toj nekadašnjoj sovjetskoj republici, a sada samostalnoj državi održani predsjednički izbori. Ostavku je prilično iznenada podnio u ožujku ove godine, no, prema svemu sudeći, to ne znači da će napustiti vlast. Na poziciji privremenog predsjednika naslijedio ga je Kassim-Jomart Tokajev koji je i raspisao izbore, no Nazarbajev je učinio sve da se Tokajev i dalje zadrži u predsjedničkoj palači.
Iako je podnio ostavku, Nazarbajev je i dalje sveprisutan diljem Kazahstana. Ulice u gradovima širom zemlje nose njegovo ime, a čak je i glavni grad Kazahstana iz Astane preimenovan u Nur-Sultan, upravo u Nazarbajevovu čast. Videosnimke na kojima je Nazarbajev okružen djecom i dalje se svakodnevno emitiraju na kazahstanskoj televiziji, a njegova službena titula i dalje je Vođa nacije. I što je najvažnije, bez obzira na ishod izbora koji su održani prošli vikend, Nazarbajev i dalje ostaje na čelu Sigurnosnog vijeća ma tko god bio izabran za predsjednika. Sve to znači da će Nazarbajev i dalje ostati vođa Kazahstana, makar iz sjene, ako ne s formalnog mjesta predsjednika.
– Politička scena u Kazahstanu potpuno je sterilizirana. Ne postoje neovisne stranke, nema neovisnih kandidata koji su se natjecali na nedjeljnim izborima. Svi su oni pod kontrolom sadašnje vlasti. Ovi su izbori zapravo više administrativne nego stvarne, demokratske naravi, ustvrdio je prije nekog vremena Dimaš Azimov, jedan od rijetkih političkih aktivista u Kazahstanu.
I teško se ne složiti s njim. Tokajev, kojega je Nazarbajev odredio i imenovao svojim nasljednikom, dobio je, prema prvim procjenama, više od 70 posto glasova na netom održanim izborima. U predizbornoj kampanji imao je na raspolaganju cjelokupnu državnu logistiku, a imidž koji je o njemu stvaran govori o njemu kao o vođi. Doduše, na baš o vođi poput Nazarbajeva, ali o čovjeku koji slijedi njegov put. S druge strane, njegovi protivnici nisu imali na raspolaganju televizijske ili radijske emisije, a ni društvene mreže. Mogli su samo dijeliti letke prolaznicima na privremeno postavljenim štandovima, što im nije osiguralo gotovu nikakvu vidljivost. I stoga ne čudi da je Tokajev, prema svemu sudeći, ostvario potpunu pobjedu. Još kada se uzme u obzir da su svi prosvjedi pred biralištima razbijeni specijalnim policijskim snagama, ishod postaje više nego
jasan. U Kazahstanu je sloboda govora zajamčena Ustavom, ali samo na papiru. Tijekom prošle godine Kazahstan je bio na 160. mjestu od 180 zemalja po osobnim i političkim slobodama. Svaki oblik političkog aktivizma kažnjava se zatvorom, a iza rešetaka se može završiti i već ako nosite plakat u ruci s iole “sumnjivom” porukom.
Bogatstvo dolazi od nafte
Poseban je status nekadašnjeg predsjednika, a sadašnjeg vladara iz sjene Nazarbajeva. Ni on ni članovi njegove obitelj ne podliježu kaznenom zakonu, nije ih moguće optužiti, a kamoli uhititi pod bilo kakvom optužbom.
Svako širenje informacija o Nazarbajevu koje nisu službeno odobrene klasificirano je kao terorizam, a svako “nagrđivanje” njegovih fotografija kazneno je djelo. Ujedno, sve prostorije, vozila ili objekti kojima se Nazarbajev služi eksteritorijalne su i država nad njima nema nikakve ingerencije.
Kazahstan je bogata zemlja, najveće i najjače gospodarstvo središnje Azije. Zahvaljujući velikim rezervama nafte i plina, gospodarstvo je do 2013. raslo po godišnjoj stopi od osam posto, a Kazahstan je bio i prva od zemalja nastala raspadom SSSR-a koja je potpuno otplatila sve svoje dugove MMF-u. No, istodobno, Kazahstan je i jedna od najkorumpiranijih zemalja svijeta – prema procjenama korupcija je na istoj razini kao u Angoli, Boliviji, Keniji, Libiji i Pakistanu. Stanovništvo ove zemlje sa 63 posto čine Kazasi, dok je nešto više od 23 posto etničkih Rusa. Kad je riječ o religiji, islam je dominantan. Oko 70 posto vjernika su muslimani, dok je pravoslavnih kršćana oko 25 posto. Imajući na umu kvalitetu života, Kazahstan sam po sebi nije loše mjesto za život, ali ne po europskim pravilima. Ravnopravnost muškaraca i žena postoji, ali samo nominalno. Dok djevojke na zapadu imaju ambiciju završavati fakultete i napredovati u karijeri, djevojke u Kazahstanu, kao uostalom i u drugim državama Središnje Azije, imaju sasvim drugi cilj – dobro se udati.
– Djevojke pohađaju fakultete, ali najčešće ne da nešto nauče, nego da si pronađu supruga. Ne treba se izlagati stresu zbog ispita, bitnije je dobro izgledati – kaže jedna od Kazahstanki koja danas živi u Londonu. Slično je i na gotovo svim drugim poljima. Život u Kazahstanu odvija se po tradicionalnim pravilima, na način kako se odvijao i prije stotinu godina. Razlika je jedino u tome što Kazahstanci danas ne ovise o nomadskim pastirima i uzgoju stoke i što novac nije problem. Novca zahvaljujući nafti i plinu, ali i rudama poput urana ima sasvim dovoljno za prilično luksuzan život. A to se vidi i na ulicama donedavne Astane, a današnjeg Nur-Sultanova. Luksuzne zgrade, široke avenije, fontane... U svemu tome najbitnije je samo jedno – vjera i odanost nekadašnjem predsjedniku Nursultanovu.
Nema tog zločina koji može nadmašiti pokušaj “rovarenja protiv Vođe nacije”. Nema sumnje da je Nazarbajevova ostavka bila duboko smišljena i proračunata. Dugogodišnji predsjednik otišao je s vlasti, ali nipošto nije ispustio konce iz ruku. Državni aparat pobrinuo se da na čelu zemlje ostane Tokajev koji je Nazarbajevu bio dugogodišnji premijer, čovjek u kojega on ima apsolutno povjerenje. I koji će nastaviti s istom politikom kakvu je provodio Vođa nacije. Demokracija je možda počela na mala vrata ulaziti u Kazahstan, ali to su vrlo mali koraci. Jer bitno je samo da Nazarbajev i dalje ostane na vrhu bez mogućnosti da izgubi svoj položaj.
•