Buljan: U Tunisu su me slavili kao heroja. Zoran Vujović: Divio sam se Giresseu
Tunis Naše goste vodi slavni Francuz, a legenda Hajduka jedan je od tek nekolicine hrvatskih stručnjaka koji je radili u ovoj sjevernoafričkoj zemlji
Reprezentaciju Tunisa, 28. sa svjetske rang-liste, predvodi slavni francuski nogometaš iz sredine ‘80-ih, omaleni, samo 163 cm visoki Alain Giresse (66), majstor iz grada Langoirana u jugozapadnoj Francuskoj.
Taj je omaleni genijalac, europski prvak s Francuskom iz 1984. godine, bio suigrač Blaža Sliškovića u Marseilleu, a prethodno je igrao za Bordeaux, u koji su netom prije njegova odlaska (1986.) došla braća Zoran i Zlatko Vujović.
– Divio sam se Giresseu, ali i cijeloj toj sjajnoj francuskoj generaciji; Platiniju, Tigani, Fernandezu... Bio je izuzetan, klasni nogometaš, a sada kao trener primjenjuje istu filozofiju igre kao i kada je igrao, sitni vez, kratke brze pasove – kaže Zoran Vujović i dodaje:
Fizička spremnost upitna
– Tunižani su tehnički dobro potkovani nogometaši, ali upitna je njihova fizička spremnost. Oni se nikada neće ubiti od treniranja, a igračima, koji su sigurno dobri pojedinci već formiranih karakteristika, teško je promijeniti navike. Pa ipak, poznajući Tunižane, nikako ih ne smijemo uzeti zdravo za gotovo. Vrlo lako može se dogoditi da oni ozbiljno ugroze drugu reprezentaciju svijeta.
Drugi, pak, hajdukovac Ivan Buljan jedan je od nekolicine hrvatskih stručnjaka koji su radili u Tunisu. Primjerice, Frane Matošić bio je izbornik Tunisa 1961. godine, Stjepan Bobek bio je 1976. trener tamošnjega najvećeg kluba Esperanzea, Marijan Brnčić vodio je 1989. klub Tunis, a Petar Nadoveza 1992. godine bio je trener Bizertina.
– Drago mi je da ste me podsjetili na moje dane u Tunisu. Jer, želim vam reći da je reprezentacija Tunisa sigurno super momčad. Oduvijek je pratim, sastavljena je od sjajnih igrača koji sigurno nisu “tamo neki bezvezni frajeri”. Ne bih volio da ih podcijenimo – kazao nam je Brnčić.
Buljan je, pak, u proljeće 1998. godine vodio tuniski klub Etoile Sportive du Sahel iz Soussea, grada u kojemu se 2015. godine dogodio strašan teroristički napad. Ubijeno je 37 ljudi, uglavnom stranih turista.
Buljan, pak, iz Tunisa pamti samo sretne dane.
– Bio sam im trener pola godine. Živio sam u hotelu sa 700 soba, u vlasništvu predsjednika kluba. Imao sam izvanredan status, premda sam znao da mi u Francuskoj već traže zamjenu i nisam bio iznenađen što smo se dosta brzo rastali – kazao je Iko Buljan.
Pobjeda nad Vahom
U Etoioleu je osvojio i jedan trofej, afrički Superkup 1998. godine.
– Osvojen je u dramatičnim okolnostima, pobjedom na jedanaesterce pred 80 tisuća gledatelja nad marokanskom Rajom u Casablanci, koju je tada vodio Vahid Halilhodžić. Mi smo bili pobjednici afričkog Kupa pobjednika kupova, a oni prvaci Afrike, i naša je pobjeda bila veliko iznenađenje. I izazvala je pravu euforiju među našim navijačima. U naš grad vratili smo se tjedan dana nakon te pobjede i, dok smo se vozili autocestom prema gradu, uz nju su bili navijači s bubnjevima. Priredili su nam nezaboravan doček. Tunižani jako vole nogomet i talentirani su nogometaši – kazao je Buljan čiji klub u Tunisu danas vodi bivši francuski izbornik Roger Lemerre.
Najpoznatiji nogometaši tuniskih korijena koji ne igraju za Tunis su Nijemac Sami Khedira i Francuz Hatem Bem Arfa, dok su na popisu izbornika Giressea za sraz s Hrvatskom igrači Valencije (Abdennour), Nimesa (Azouni), Marseillea (Khaoui), Lillea (Sliti)... a većinu na popisu čine nogometaši domaćih klubova
Sahela.• Esperanzea i Etoiole du