Država mora zaustaviti NASILJE
Prema svakom nasilju moramo se odnositi kao da se događa nama // Policija mora brzo otkriti počinitelja, što je presudno za osjećaj sigurnosti Radi opće prevencije i žrtava, nužno je što prije procesuirati i kazniti počinitelje // Od političara se očekuje
HRVATSKI APSURD Mihaela I.: Tjeraju me da komuniciram s bivšim mužem koji me pokušao ubiti pred djecom
U slučaju huliganskog nasilja u Supetru na otoku Braču na mlade sezonske radnike najprije treba istaknuti ono što je pozitivno. Prije svega pokušaj mlade i krhke heroine iz Varaždina da svojim tijelom zaštiti prijatelja od udaraca tako što je legla na njega. Zatim čin bračkog vatrogasca Tomu Domančića kojem će ostati trajne posljedice, slomljen nos, jer je pokušao zaštititi četvero napadnutih, a naposljetku i taksista koji je trubljenjem i “blicanjem” rastjerao skupinu od 15-20 huligana pa je tako spriječio možda i teže posljedice, kako je ocijenio sam Domančić. I odluka napadnutih da unatoč proživljenoj traumi ostanu raditi na Braču za svaku je pohvalu, kao i reakcija lokalnih vlasti na čelu sa supetarskom gradonačelnicom Ivanom Marković da im pruže svu potrebnu podršku tijekom rada i boravka u njihovu gradu. I reakcija policije bila je dobra jer su nakon dojave u četiri ujutro uhitili jednog osumnjičenika, a sutradan u Splitu i drugog, te su o svemu odmah izvijestili javnost naglašavajući da su uz kaznene prijave podnijeli i optužne prijedloge zbog prekršaja, među ostalim, i iz Zakona o diskriminaciji s obzirom na to da je utvrđeno da su žrtve napadnute jer su se među njima nalazili pripadnici srpske nacionalnosti.
“Di je Srbin”
Povod kukavičkom ispadu ovaj je put bilo to što su počinitelji čuli dvojicu mladića iz Vukovara da govore srpskim jezikom, pa su huligani pri napadu vikali: “Di je Srbin?” Prije samo dva tjedna članovi Torcide u Zagrebu uoči nogometnog derbija u huliganskom pohodu slomili su obje čeljusti slučajnom prolazniku Ivanu C. (32) samo zato što su za premlaćivanje tražili “Purgera”. Jednako tako je dalmatinski govor nekima dovoljan povod da se “ubije Tovara” ili iživi na nečijoj imovini samo zbog pogrešne registracije u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. I supetarski slučaj govori nam da se na mjestu mladih Srba iz Vukovara i njihovih prijatelja mogao naći bilo tko od nas.
Prema tomu, i reakcija svakoga od nas treba biti kao da se to dogodilo nama ili nekome od naših bližnjih. Uvijek i bez izuzetka.
Osobito se to odnosi na reakciju nadležnih. Policija je i ovaj put odradila svoje, a nadajmo se da će u nastavku obrade otkriti i ostale sudionike kukavičkog napada jer je to presudno za opći osjećaj sigurnosti i osobito osjećaj zaštićenosti, u ovom slučaju pripadnika srpske manjine. Iako je nasilje bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ, prepoznato kao veliki problem našeg društva, pitanje je ima li reakcija pravosuđa potreban preventivni učinak, kako specijalni u odnosu na konkretne počinitelje tako i generalni u odnosu na sve potencijalne počinitelje. Prisiljeni smo vjerovati pravosuđu da su dvojica uhićenih morala odmah biti puštena na slobodu, kao i nedavno što su svi, osim jednoga člana Torcide, pušteni u Zagrebu. Međutim, bilo bi poražavajuće ako bi na pravomoćnu presudu u tim slučajevima, prije svega žrtve, a onda i počinitelji i javnost, čekali godinama.
Odluka gradonačelnice Supetra da Torcida kupu uskrati daljnje donacije i korištenje sportskih terena sadrži elemente nepravedne kolektivizacije krivnje i preuranjene osude jer je tek pretpostavka da su počinitelji članovi Torcide, ali ne iz Brača, već iz Splita, ali ta je politička reakcija snažno odjeknula među onima koji osuđuju svaki oblik nasilja.
I kukakvički napad skupine huligana u Supetru motiviran srpskim jezikom dvojice mladih Vukovaraca govori da na svako nasilje svatko od nas treba reagirati kao da se to dogodilo nama ili nekome od naših bližnjih
To što je ta odluka gradonačelnice pozdravljena u dijelu javnosti kao hrabra i nužna reakcija govori kako javnost od političara očekuje, osobito kad je u pitanju vrh politike, veću senzibiliziranost i odlučniju osudu.
“Nemila situacija”
Doduše, Torcida Brač argumentirano je prigovorila gradonačelnici Supetra što se njih kao organizatore okrivljuje za nešto što se dogodilo više sati nakon turnira humanitarnog karaktera koji je završio bez ikakvih incidenata u 22 sata. Ističu da im je gradonačelnica ionako prije dvije godine uskratila financijsku potporu, ali očito ih pogađa uskrata terena, i blaćenje svih članova Torcide Brač. Međutim, zabili su si autogol jer su huliganski izgred nazvali tek “nemilom situacijom” bez ikakve osude pa im je stoga i pretučeni vatrogasac Tomo Domančić poručio na Facebooku: “Sramite se!”
Inače, Europski sud za ljudska prava nedavno je u slučaju Seražin dao RH za pravo da primjenjuje tzv. mjere isključenja huligana sa sportskih terena kao preventivnu mjeru u suzbijanju nasilja, neovisno o postojanju sudske osude. Ta je mjera europski trend o kojem problematični navijači i njihove skupine moraju voditi računa jer ni ESLJP u tomu ne vidi kaznu, već isključivo mjeru zaštite društva od nasilja.
Reakcije na društvenim mrežama i na portalima, osobito u povodu smrti brutalno pretučenog Radoja Petkovića, člana SDSS-a u Kastvu, govore i da je izuzetno važno pravodobno, potpuno i točno informiranje. Naime, policija i Državno odvjetništvo nisu priopćili da je Petković pretučen jer je Srbin. To nisu smjeli prešutjeti, a ako to nisu utvrdili, trebali su reagirati, na to što Milorad Pupovac i taj slučaj vodi pod egidom: “Kako je biti
• Srbin u Hrvatskoj?”