ODGOVARA LI DRŽAVI NASILJE KAD GA NE ZAUSTAVLJA

MISLAV ŠIMATOVIĆ

Prije 11 godina od posljedica premlaćivanja umro je Luka Ritz. Slučaj je zgranuo domaću javnost kako zbog tragičnog epiloga bezočnog i ničim izazvanog tinejdžerskog nasilja tako i zbog neadekvatne reakcije represivnog sustava i blagih kazna izrečenih počiniteljima zločina. U tih 11 godina kao društvo nismo se pomaknuli ni milimetra, a posebno je tragično da smrt tada 18-godišnjeg maturanta nije ničemu poslužila. Samo ove i prošle godine zabilježen je niz slučajeva neadekvatne reakcije politike i represivnog sustava na nasilje. Primjera je pregršt: od govora mržnje djece saborskih zastupnika, širenja međuetničke nesnošljivosti na stadionima, obiteljskog nasilja političara, premlaćivanja djevojaka u kafićima, nasilja u školama... Počiniteljima tih zlodjela zajedničko je jedno: represivni sustav prema njima bio je blag i spor u procesuiranju i svi

OD SMRTI LUKE RITZA PRIJE 11 GODINA DO DANAS DRUŠTVO SE NIJE POMAKLO NI MILIMETRA

su više ili manje adekvatno kažnjeni tek nakon pritiska javnosti. Svjesna okrutnost prema drugima nije novost ili produkt modernog društva, niti je hrvatska osobitost. Nasilja je bilo i bit će ga. No, od šake u glavu više boli benevolentni odnos okoline prema tome činu i mlaka reakcija onih koji bi trebali suzbiti nasilje, prije svega policije i pravosuđa, a ponajviše političkih lidera u čijim će programatskim istupima borba protiv nasilja rijetko naći prostor. Da nije tako, ni nasilje iz davne prošlosti ne bi danas bilo pogonsko gorivo ideoloških prijepora. Upravo je zato istup gradonačelnice Supetra Ivane Marković oduševio javnost. Nije ona ničim konkretno kaznila navijačku skupinu čiji su pripadnici pretukli sezonske radnike srpske nacionalnosti i njihove prijatelje koji su ih branili. Potporu za nogometni turnir uskratila im je i prije. Ivana Marković javnim je istupom nedvosmisleno pokazala da ima nultu stopu tolerancije na nasilje i usput očitala bukvicu svim nosiocima političke vlasti. Stoga je najmanje što očekujemo od predsjednice, Vlade, čelnika Sabora i svih onih koji imaju političku i društvenu odgovornost pravodobna, oštra i nedvosmislena osuda nasilja. Tada će i zakoni biti izraz društvene klime

• netolerancije prema nasilju.