Zašto se birači okreću cirkusantima? Ljudi koji se zaklinju u jedno, a sutra prema okolnostima prisežu drugom
Svijet više ne zna što bi i čak veliki civilizirani narodi izabiru cirkusante, a ne intelektualne veličine u svojim zemljama. Naravno, brzo se to raspline, ali nanosi se šteta zemlji i samima sebi. Svijet je jednostavno rečeno u turbulenciji u kojoj se vrti ne znajući ishod. Samo strah od atomskog oružja čini razmak, koji je sve manji.
Sve je farsa. Svijet se buni protiv ekološke prijetnje, a nastoji ubrzati i povećati i nečistu proizvodnju koja je tomu uzrok. Da nije u pitanju profit tko bi pretrpavao svijet automobilima i sl. Velika zarada je i na proizvodnji elektronike što spaja ljude svih kontinenata i bitno olakšava razumijevanje i proizvodne procese. Zanemarimo li i neke negativnosti poput hakerskih upada koji nisu bezazleni, davanje nadmoći kontrolnim mehanizmima poput špijunskih, gospodarskih, uplitanja u ljudske odnose i slično, ostvarena dobit nije u službi rješavanja pošasti čovječanstva kao što su glad, opće siromaštvo, masovne seobe na “otoke sreće” u Americi i Europi.
Nitko ne ide recimo u Japan, sve bogatiju Kinu, na prebogati Srednji istok. Nitko se ne pita zašto te zemlje ne primaju izbjeglice iz susjednih zemalja, koje su im bliže po vjeri, klimi, običajima i jeziku. Zadaća bi bila da se to javno kaže, a ne da se Europa i Amerika brane žicama ili zidovima od prodora tih ljudi k njima. Teško je gledati te jadne ljude i poglavito njihovu djecu koji tavore po prihvatnim logorima, no kad bi ih se lako propuštalo sve bi se ubrzo rastočilo. Za usporedbu domaći primjer: jedan mali Rom je stajao pored majke pred pekarnicom. U prolazu mi se obrati da mu kupim neko jelo. Uđem u pekarnicu, on izabere burek s mesom i kad mu ga kupim kaže “striček, ali i moja mama je gladna”. Kupim i njoj, a on će: “striček, ali i moj brat je doma gladan”. To je dakle to samo bi bilo češće, ali vrag po bureku.
U analizi zbivanja i mijena u ljudi koji se zaklinju u jedno, a već sutra sukladno okolnostima prisežu drugima, treba razlikovati, da je ipak najviše ljudi koji održavaju moral ponašanja i na njih se treba osloniti. Posavska poslovica glasi: “neprijatelj ti je uvijek uz nogu”.
Staljin je valjda zbog toga strijeljao one najbliže. Neki drugi diktatori su ih ušutkali na druge načine, a ubili bi samo one rijetke koji nisu mogli (htjeli) sagnuti šiju.
Koliko je moral nizak najbolje se vidi po onome “imaš li ti tamo koga?” ili “što misliš, je li ovo malo?”. Američkom državnom tajniku Kissingeru su neki rekli kako im mito nije upalilo. Odgovorio je: “zavisi koliko ste nudili”. Želio je reći da nema nikoga nepodmitljivog, već sve zavisi o svoti novca. Budući da je to svjetski fenomen, prelilo se to i kod nas sa specifičnom doradom. Utjecajem na one koji trebaju žmiriti ili produžiti trajanje ad infinitum. Naravno ni to besplatno. Zašto se birači okreću cirkusantima? Kad je bal, nek je bal. Svi tobože traže dokaze enormnom bogaćenju, jer ne žele vidjeti zbivanja oko sebe i da je Franjo Tahi bio
• siromah u odnosu na to.